James Cranston zaustavi automobil ispred svoje kuće. Lice mu je obasjavao osmijeh sreće. Odlučio se vratiti u svoj grad, i to zauvijek. Nakon završenog koledža, čekao ga je posao u očevom poduzeću, ali je on ţelio neko vrijeme provesti bez obaveza. Iza njega je bilo naporno školovanje, a najteţe je podnosio to što je morao ţivjeti daleko od svojeg grada, od ljudi koji su obiljeţili njegovo djetinjstvo i mladost. Najteţe mu je padala odvojenost od Teri. S njom je bio prijatelj još od najranijeg djetinjstva. Nedostajao mu je njen vedar osmijeh, iskrenost, povjerenje s kojim ga je promatrala i način na koji ga je samo ona znala slušati, iako je bio pet godina stariji od nje, to njihovom prijateljstvu nimalo nije smetalo.
***
Lagano je Šetao. Cvrkut ptica ga je opuStao. Njihov pjev gotovo da i nije naruSavao tišinu. Bez njega priroda ne bi imala onu svoju draž. Kad se približio rijeci, osjetio je njenu hladnoću. Osmijeh mu je zatitrao na usnama. Požurio je prema mjestu na kojem je prije provodio mnogo vremena. Uvala je bila malena, ali gaje uvijek ostavljala bez daha. Kad je prišao rijeci, uzdahnuo je. Morao je sebi priznati da je bio pomalo razočaran. Očekivao je da će Tcri biti ondje, ali nije bila. Sjeo je i uzeo nekoliko kamenčića. Odsutno ih je bacao u rijeku. Razmišljao je o godinama koje je proveo daleko od sve te prirodne ljepoto. Teško mu je bilo priviknuti se na život koji je vodio u koledžu, ali je bio prisiljen naviknuti se.
Nije čuo korake, već je osjetio nečiju prisutnost. Kad se okrenuo, vidio je Tcri. S ncvjcricom je odmahivao glavom. Da, to je bila ona, ali je bila potpuno drugačija od one djevojke koje se sjećao.
– James! – uzviknula je i krenula prema njemu
James je ustao i raširio ruke Poletjela mu je u zagrljaj. Čvrsto ju je držao u njemu Bila je tako… Ni sam nije znao kako je mogao opisati njen izgled Zatvorio je oči, upijajući miris svježine koji je dolazio s njenog tijela. Nakon dugog zagrljaja, odmaknuo ju je od sebe. Te oči .. Bile su plave kao da se komadić neba zadržao u njima. Njena bujna tamna kosa u bogatim je slapovima padala niz njena krhka leda. Bila je neukrotiva, isto kao i ona. Srcoliko lice. pune usne, sve je bilo nekako drugačije
Nekad punašno tijelo sada je bilo profinjeno, pred njim je stajala prelijepa djevojka, i od njene ljepote je ostao bez daha. Pogledom je kliznuo niz njeno tijelo, lako je bila sitna, bujne obline bile su naglašene i njihov obris je bio jasno vidljiv ispod lagane ljetne haljine u koju je bila odjevena
– Teri – izgovorio je njeno ime s nesknvenim oduševljenjem
– Promijenila si se – morao je to reći.
– Ja se s tobom ne bih složila – Ten se odmaknula od njega i sjela
– Sve je isto kao nekad – pokušala je zvučati uvjerljivo, ali joj to nije polazilo za rukom
– Ako ti misliš da je tako. tko sam ja da pokušavam promijeniti tvoje mišljenje? Ti si uvijek u pravu! -James se našalio. James ju je uhvatio za ruku
– Naše mjesto čeka samo na nas – poveo ju je prema mjestu gdje su uvijek sjedili.
– Čeka na tebe. a ne na nas – Teri se pobunila.
– Znala si da ću se vratiti – James nije skidao pogled s njenog lica.
– Znala sam – Teri je prošaputala.
-To su znali svi. Duge su godine bez tebe, duge i osamljene Kad god bi mi trebao prijatelj, tebe nije bilo – ponašala se poput malenog djeteta i kao da nije shvaćala da je on morao otići.
– Vratio sam se – James se osmjehnuo.
– Najbolje da nisi – osmijeh je još više uljepšao njeno prekrasno lice.
– Da se nisi vratio, potražila bih te, pa makar ti bio na kraju svijeta. Rekao si da ćemo zauvijek biti zajedno, sve do smrti – podsjetila gaje.
– Ipak, pronašla sam nekog tko mi je zamjenjivao tebe – rekla je mimo.
James se trgnuo.
– Ne razumijem – odmahnuo je glavom.
– A što bi se tu trebalo razumjeti? Izlazim s nekim dečkom, i…