Zarobljeni snovi

Kako je jutros moja besprijekorna gospođica White?
Letty stisne zube da suspregne srdžbu prema tom muškarcu, koji očito nema pojma koliko su bolne za njeno srce takve riječi izgovorene s tolikom veselošću.
Možda je nehajan pozdrav njenog šefa značio da je proveo krajnje ugodnu noć sa svojom najnovijom simpatijom.
Glas mu je odzvanjao muževnim zadovoljstvom, a njegov razdragan ton naglašavao je činjenicu da Letty nije tip žene koju bi on dovukao u svoj krevet, ma koliko ugodno bilo raditi s njom.
Besprijekorne ga žene nisu uzbuđivale.
Kad bi njene dojke uspjele ispuniti tek četvrtinu grudnjaka, onda bije mogao smatrati spolno privlačnom, pomisli Letty, nacrtavši smiješak na licu i okrenuvši se tom lovcu na žene, koji ju
je zaposlio kao pametnu i vještu tajnicu.
– Dobro jutro, gospodine – šapne ona blagim glasom.
Tyler Hanks je bio klasični prototip privlačnog muškarca.
Visok, smeđokos, a k tome još s mozgom za poslove i karizmom koja osvaja sve ljude. Bile su mu trideset četiri godine, bio je pun života i uživao je zaslužen ugled izvrsnog pravnog posrednika u estradnom svijetu. To je bila prednost koja mu je pomogla da postane najtraženiji neženja u visokom društvu Sydneyja.
– Gospodine? – odgovori on, podignuvši crne obrve.
– Niste li me vi prvi pozdravili službeno, oslovivši me s gospođica White? – naglasi ona, pogledavši ga iskosa.
– Kraljica spremnog odgovora je opet pobijedila. Kako bih se zabavljao bez tebe, Letty?- odgovori joj on, smijući se, a plave su mu oči razdragano zaiskrile.