112
Ljubavni romani

Sunce i srebro

Otvori vrata i baci torbu na ležaj. Oba su prozora bila zamračena omogućavajući tako spavanje i po danu. Desno su bila vrata male kupaonice. Jacy se namršti. Nešto nije bilo u redu. Pogleda krevet i zapazi košulju odloženu na njemu.
– Zar nas dvoje dijelimo kabinu!?
Jacy se trgne začuvši dubok muški glas. Brzo se okrene i ugleda deset golih nožnih prstiju. Polagano je podizala pogled. S dlakavih nogu tekle su kapljice vode. Netko je poslao tog čovjeka u njezinu kabinu želeći se našaliti. Pogled joj tada zastane na bijelom ručniku od frotira, koji je bio omotan oko čovjekova struka. Isticao se na tom čvrstom, suncem opaljenom tijelu. Čovjek je imao duge ruke, snažne grudi i široka ramena. Jacy se jedva usudila pogledati u njegovo lice.
Kad je to učinila, nešto nalik struji prostruji njezinim tijelom. To je lice probudilo u njoj bolne uspomene. Podsjetilo ju je na lice koje je nekoć silno voljela.
Čovjek je imao plavu kosu i svijetloplave oči u kojima je iskrio smiješak. Jacy je htjela odvratiti pogled. Ron je izgledao baš tako kad ga je prvi put srela. Ali, nešto na licu tog čovjeka zadržavalo je njezin pogled. Imao je odlučne crte lica poput Rona. Nos mu je bio pravilan, pa se to lice doimalo kao da je isklesano iz kamena. Na tom je licu, ipak, bilo i nešto što je Ronu nedostajalo. Postojanost, snaga? Privlačio je njezin pogled poput magneta, iako ju je srce upozoravalo da ne bi mogla preživjeti još jednog Rona Stoddarda.
Morala se gorko nasmiješiti jer je u svojoj kabini zatekla čovjeka nalik Ronu. Prisjetila se i toga da je od zvijezde poželjela nešto od bijelog frotira. Pritom uistinu nije mislila na ručnik obavijen oko tijela ovoga muškarca.

Jacy je iznenada bila posve sigurna daje sve to bila Joeova šala. Prvi je oficir bio poznat po takvim šalama. Jednom je na pilotov rođendan prokrijumčario na brod četiri trbušne plesačice. Ovaj polugoli čovjek vjerojatno je također Joeovo djelo.
Jacy pomisli da Joe sada prisluškuje na vratima, spreman da sve ovjekovječi svojom kamerom. Odluči da ga pobijedi na njegov način. Priđe vratima kabine, zaključa ih i vrati se, nasmiješivši se značajno strancu:
– Koliko vam je Joe platio?
– Molim!? – Njegove su oči zasjale, a glavu je nakrivio, pogledavši je iznenađeno.
– Sve je u redu! – odrješito će Jacy. – Ne znam kako je Joe saznao da mi je danas rođendan, ali divim se njegovu poklonu. Kada ću vas moći razmotati? – zapita ona vragolasto.
Čovjekove oči zasjaše još jače.
– Vjerujete da je to šala, Jacy? Kapetane Jacy! – ispravi se on. Nešto u boji njegova glasa upozori Jacy na oprez.
Okrene se i stane otvarati svoju torbu, a pritom pogleda u zrcalo iznad umivaonika. Obrazi joj bijahu zažareni, a bluza raskopčana oko vrata, pa Jacy požali što je nije zakopčala. Osjetila je iznenada da joj se čovjek približio, a uto joj rukom dodirne rame. Snažni je prsti okrenuše prema sebi, a Jacy se dostojanstveno pokuša izvući iz tog neugodnog položaja.
– Vjerojatno Joe namjerava uletjeti u sobu i snimiti me u vašem zagrljaju. Ali, kao što ste vidjeli, zaključala sam vrata. Stoga ovo uistinu nije potrebno!
– Što to Joe namjerava? – zapita je on nježno. Iznenada je privuče k sebi, a Jacy ga pokuša odgurnuti. Ali, nestalo je njezine snage. Miris čovjekove kože opijao ju je. On joj podigne bradu, a Jacy je gledala u njega kao začarana.
– Sretan rođendan, Jacy? – šapne čovjek dok su mu se oči smijesile. Iznenadila se kad su mu usne dodirnule njezine.

Ostatak sadržaja samo za članove.
Uloguj se Pridruži se
Ocjena čitalaca
[Ukupno: 0 Average: 0]