– Ali jest … zaista! – Alba je na posljetku svladala napadaj smijeha. -1 Ivala, mama Baš mi je drago što si se zabavila – umiješa se dubok glas. Sandy je ostala kao skamenjena, ali od sjećanja na onaj prizor, usne joj se razvuku u smiješak. Premda je znala kako nije trenutak da se na situaciju gleda s komične strane, nije mogla suzdržati smijeh. – A vi, ma tko da ste, ne biste se trebali smijati. Ako netko mora pozvati policiju, onda sam to ja, jer sam iznenada napadnut. – Oh, zaboga. Ari, govoriš kao neki glupan pun sebe! -umiješa…
Ocjena čitalaca
[Ukupno: 6 Average: 3]
