To je ljubav

Podeli objavu

Grace Wong još nije znala što učiniti sa svojim životom.A mogla je, kako bi joj govorila Hilary, prijateljica od najranijeg djetinjstva, biti među sretnijim ženama ne samo u Torbayu. Imala je sve. Pamet, ljepotu, dobru potporu od kuće.
Posao koji je radila, radila je bez greške, osim ako joj se ipak nije moglo prigovoriti da je trebala biti malčice ambicioznija.
No, kad bi joj ova tako nešto natuknula, čula bi uvijek isti odgovor: – Imam dosta. Kad vidim ljude oko sebe, čini mi se i previše.
Zar misliš da je lako voditi tvrtku, biti neprestance pod pritiskom hoćeš li moći isplatiti plaće, hoćeš li već sutra morati nekoga otpustiti?
Računovodstveni sektor jest potreban, ali sve se to tako modernizira da će opstati samo oni veliki. A s ovim što ja vodim, moći ću se odražavati. Jer, mnogi moji klijenti, slični su meni. I dok je tako, radije će dolaziti k meni po usluge nego u velike tvrtke. Zato, radit ću ovo što radim, ali isto bih tako mogla i nešto drugo.
– Što, na primjer?
– Pa, zaposliti se negdje kao računovotkinja. Manja jest plaća, ali manje su i obveze. Možda je čak i život ljepši. Ili laganiji, kako se to obično kaže.
– I biti nečija sluškinja?
– Znači li da ti ove moje službenice, koje ja doživljavam gotovo kao prijateljice, držiš sluškinjama?
– Ne, tvoje ne! Jer, ti si njima sluškinja. Ti više brineš o njima nego o sebi. Ali, i ne samo to. Kad ti ovo govorim, ne mislim samo na posao.


Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava