Mnogi ljudi koji su preživjeli trenutke bliske smrti tvrde da su u tim iskustvima dotakli dimenzije koje prevazilaze granice fizičkog svijeta.Na prvu pomisao sama riječ smrt stvori nam neki grč u grlu.
Opisuju ih kao trenutke ispunjene mirom, svjetlošću i bezuslovnom ljubavlju. Ali za troje posebnih ljudi, poruka koju su donijeli nazad iz tih iskustava bila je mnogo dublja i izazovnija: ono što nazivamo životom na Zemlji možda je samo iluzija.
Džojs Keler, autorka iz Nju Džersija, prisjeća se svog prvog susreta sa smrću još dok je bila dijete od svega 18 mjeseci. Visoka temperatura izazvana streptokoknom upalom grla dovela ju je na ivicu života. Uprkos tako ranoj dobi, njena sjećanja na taj trenutak ostala su zapanjujuće jasna.
- „Pored mog kreveta bile su zavjese sa velikim šarenim cvjetovima, a iz jednog cvijeta pojavilo se biće svjetlosti koje je reklo: ‘Vrijeme je da pođeš sa mnom,’“ opisala je Džojs. Kao hipnotisana, pružila je ruku tom anđelu i započela putovanje kroz vanvremenske dimenzije. Tamo joj je otkriveno da je ljudski život zapravo prolazna iluzija, a njena misija je da se vrati kako bi učila druge i liječila one koji pate.
Sedam godina kasnije, našla se opet na ivici smrti, ovaj put kada se gotovo utopila u jezeru. Ponovo joj se ukazalo biće svjetlosti koje ju je podsjetilo na svrhu njenog života, ali i upozorilo na teške periode koje će morati da izdrži. Kasnije u životu, kada je pala u duboku depresiju nakon neuspešne audicije, kaže da joj se anđeo vratio – ovog puta kroz melodiju pjesme koju nikada ranije nije čula, a koja čak nije ni bila objavljena. Za nju je to bio znak iz višeg svijeta i potvrda da nije sama.
Slično iskustvo doživjela je i Nensi Denison, naučnica i duboko pobožna katolkinja iz Ohaja. Godine 1994, tokom rutinskog pregleda dojke, njeno tijelo je reagovalo na lokalni anestetik i doživjela je kliničku smrt. Njena svijest, kako opisuje, napustila je tijelo i susrela prisustvo koje je nazvala „Izvorom“.
„Jednostavno sam umrla. Izašla sam iz svog tijela i susrela energiju iz koje sve potiče,“ prisjeća se Nensi. Izvor joj je objasnio da je ljudski život samo učionica za dušu, a ona nije samo žena u ljudskom tijelu već duhovno biće koje privremeno boravi na Zemlji.
- „Pokazano mi je da smo svi mi dio Izvora, čista ljubav koja se nakratko izražava kroz biološka tijela,“ rekla je Nensi. Nakon povratka u tijelo, njen zadatak je postao da ljudima prenosi poruku o bezuslovnoj ljubavi i vječnoj prirodi svijesti.
Treće iskustvo pripada Bilu Letsonu, penzionisanom vatrogascu koji je tokom teške reakcije na lijek doživio da mu se svijet potpuno ugasi. „Moja supruga je rekla da su mi se oči prevrnule i samo sam pao unazad. Nisu mogli da me povrate,“ prisjeća se Bil.
Njegovo iskustvo je opisao kao okean dobrodošlice, euforije i ljubavi. Najsnažniji utisak na njega ostavila je spoznaja da identitet koji je smatrao sobom nije bio pravi on.
„Osjećao sam se kao da sam se probudio iz duboke hipnoze. Sve što sam mogao da mislim bilo je: kako sam mogao da zaboravim ko sam? Kako sam mogao da povjerujem u ovu iluziju?“ rekao je, naglašavajući da je ono što smatramo realnošću samo prolazna faza našeg postojanja.
Sva tri svjedočanstva dijele zajedničke teme: bezuslovnu ljubav, postojanje više svijesti i spoznaju da život kakav poznajemo nije konačna stvarnost. Njihove riječi otvaraju duboka filozofska i duhovna pitanja.
Možemo li zamisliti da je sve oko nas – naše brige, uspjesi, pa čak i strah od smrti – samo škola za našu dušu? Ako je tako, onda smrt nije kraj, već povratak kući.