Astor Lowell. Potisnula je poriv da ga ispravi, premda joj je že- ja da to učini čitav niz godina bila usađivana u bakinom krilu.
Pristojno se nasmijala i rukovala se.
– Izvolite – rekao je i uveo je u svoj ured tapšući njezinu ru- u poput kakvog prisnog ujaka ili strica. – Samo uđite i sjedni- e. Dugo sam razgovarao s vašim ocem tako da sam očekivao vaš dolazak.
– Da, znam. -Juliet je sjela. Iako je to vjerojatno bilo uzalud- o tiho je ustrajala u svom stavu. – Bojim se da se tata malo pre- aglio. Stvarno nema potrebe da prisvajam usluge policajca čije bi vrijeme bilo bolje utrošeno negdje drugdje.
Ocjena čitalaca
[Ukupno: 0 Average: 0]
