Voditeljka je nedavno s gostima u studiju razgovarala o higijeni, nečemu što joj je od velike važnosti, te navela šta ne podnosi da vidi na muškarcu.
Žena poznata po britkom jeziku, Jovana Jeremić nedavno se kroz jutarnji program obratila muškarcima, ističući da moraju biti ‘u stroju’ i čisti.
Ne, molim vas, svi gosti moraju biti kod mene “pizzicato”, pod istim redom, što bih ja rekao za aparatom. Zašto? Jer gledatelji televizije Pink zaslužuju najljepše gošće.
Ne daj da mi netko dođe neobrijan, neočešljan, s peruti. Kad vidim čovjeka s peruti – prevrnem se. Ne želim ga više nikada u životu vidjeti – rekla je Jovana.
– Desilo mi se dva-tri puta s jednim gostom, koliko god je donosio rejting, nisam ga više zvala u emisiju. Kad vidim da je čovjek neuredan, jednostavno ne može sjediti sa mnom, ugrožava moje energetsko polje.
Volim da je čovjek namirisan, obrijan, dotjeran, i ako ima bradu, da je njegovana i da ima poantu, a ne da ja ovdje dobijem apa-drapa. Nisam za apa-drap i teta-mante, već za mega, giga i glavno – istakla je Jovana.
Mnogi ljudi ostaju uvjereni da je trava zelenija u tuđim dvorištima dok ne dođu do drugačije spoznaje. Kao rezultat toga, značajan broj tih pojedinaca očekuje da će živjeti u nacijama koje se smatraju najrazvijenijima, te djeluju s uvjerenjem da će u tim sredinama napredovati i postići zadovoljstvo. Danska je jedna od najnaprednijih i metodički najorganiziranijih zemalja. Poznato je da su Danci najsretniji ljudi na ovom planetu.
Hrvatska je svoju sreću potražila u Danskoj. Početkom 2009. Kristina Volsperger Danilovski i njezina obitelj promijenile su zagrebačku adresu u Dansku, na što su već bile spremne. Par je koketirao s razmišljanjima o potencijalnoj migraciji zbog ideja koje je on dijelio oko posla njezina supruga u Kopenhagenu. Njihovi prvi tjedni života kao roditelja sina počeli su planirati budućnost u Kopenhagenu dok je ona bila na rodiljnom dopustu nakon kraja 2007. godine.
Nakon što se zaposlila u farmaceutskoj industriji u Kopenhagenu, 40-godišnja Kristina, inače magistrica kemije, odlučila se preseliti. “Željela sam živjeti u inozemstvu i tražiti nove prilike i ne žalim zbog tog izbora”, kaže Danilovski Volsperger. Njezin prvi sukob vrlo različitih svjetonazora došao je kad je odlučila upisati svoje dijete u vrtić.
Očekivala je živahnu, gostoljubivu atmosferu. Angažirani edukatori inspirirani izvanrednom arhitekturom Kopenhagena. Sve uz pratnju angažiranih odgajatelja. Međutim, sve inspirirano izvanrednom arhitekturom Kopenhagena. U potpunoj suprotnosti s njezinim očekivanjima.
Naišla je na izvješće o djetetu smještenom unutar trošne građevine. Oronulu strukturu karakteriziraju monokromatski sivi zidovi i podovi. Oronula građevina lišena boja, igračaka, likovnih elemenata. Derutan objekt u kojem su odgojitelji pokazali minimalan angažman s djetetom. .
