Ispunjeno obećanje

Podeli objavu

Darnel Edington je stajao na obali i punim plućima udisao svež jutarnji vazduh. Stajao je u pristaništu koje prihvata sve brodove koji stižu u Rekston, u pokrajini Nju Bransvik u Kanadi. Velika rampa odvajala je pristanišnu zgradu od ulaska u mesto. Nije mnogo ljudi prolazilo tu rampu, jer su mnogi brodovi odmah posle istovara ili utovara robe nastavljali put u neki drugi kraj sveta.
Oni koji su reših da ostanu u Rekstonu stizali su sa mnogo stvari.
U očima im se video strah od nepoznatog, ali i želja za uspehom. Ostavljali su neke svoje živote kojima nisu bili zadovoljni i u tom, još uvek novom, svetu želeli da im se ostvare snovi.
Brod se zaustavio pre više od pola sata i putnici su izlazili. Darnel je zaustavio pogled na lepoj mladoj de- vojci koja je vodila velikog crnog psa na povocu, a u dmgoj mci nosila veh- ku tašnu. Visoka, vitka, sa dugačkom tamnom kosom, morala je privući pažnju svakog prolaznika. Kretala se polako i dostojanstveno, sa visoko uzdignutom glavom. Svaki njen pokret je odavao sigurnost. Ličila je na foto-model sa naslovnih stranica najtiražnijih časopisa, a vedar i ponosan osmeh na licu jasno je govorio da je ona osoba koja zna šta hoće i veruje u svoj uspeh.


Damel je pratio pogledom. Bilo je jasno da je došla sama i on se upitao da li će sledećim brodom za njom doći i njena porodica i osetio je ubod ljubomore. Pretpostavljao je da je malo verovatno da je toliko lepa žena sama.
Frančeska je na trenutak zastala da propusti ženu srednjih godina koja se gurala, želeći da što pre obavi sve formalnosti koje su je čekale. Daniel je primetio da taj mali incident nije iznervirao devojku, jer je osmeh na njenom licu bio širi, a lakim naklonom glave dopustila je ženi da ostvari svoje namere bez ikakve pobune.
Frančeska nije primetila čoveka koji je pažljivo posmatrao i nije skidao po- gled s nje od kada je stala na kopno. Svu energiju ona je usmerila na prikupljanje prvih utisaka o mestu koje će postati njen novi dom. Skuter je bio zadovoljan, jer je konačno bio u prirodi i veselo je mahao repom. Devojka je znala da on želi da ga pusti da slobodno trči i istražuje.

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava