KATHLEEN D. WOODWISS
Dostojan moje ljubavi
Maxim Seymour, naočiti markiz od Bradburyja, pogrešno proglašen izdajicom Krune, zavjetuje se da će se osvetiti onima koji su mu oduzeli naslov i sva imanja. Ali, njegovi se osvetnički planovi izjalove kad usred noći krišom dospije na imanje najomraženijeg neprijatelja i umjesto planirane žrtve pogreškom otme očaravajuću Elise Radborne.
Nedužna Elise, protiv svoje volje upletena u opasne intrige na Elizabethinu dvoru, bijesna je na svojega drskog otmičara pa s ponosnim, obeščašćenim lordom zapodijeva nepoštednu bitku razuma i osjećaja. No, magična privlačnost markiza od Bradburyja, njegova nježnost i snaga, polako zaposjedaju njezine misli baš kao što i Maxim biva opčinjen srčanosti i putenosti svoje zatočenice. Ali ni jedno od njih nije spremno za oluje emocija koje se oslobađaju pri svakom slučajnom ili namjenom dodiru. U vrijeme mračnih zavjera i podlih izdaja dvoje zakletih neprijatelja, dva plemenita, savršeno usklađena srca puna čežnje otkrivaju zajedničku sudbinu vječne sjedinjenosti u ljubavi.
VELIČANSTVENI BESTSELER – UZVIŠENA PRIČA O OPASNIM KRALJEVSKIM INTRIGAMA I SLATKIM ZAVJERAMA SRCA.
Odlomak:
Bio je razmjerno mlad, tridesetu je za sobom ostavio prije možda pet godina, ali su njegov umor i nedavni gubitak naglašavale neobrijane dlake zbog kojih su mu se obrazi i brada doimali grubljima, a njegovo naočito lice starijim. Sjedio je na velikom, kvadratno isklesanom kamenu koji se bio skotrljao s ispremetanih ruševina iza njega. Na pokrivaču prostrtom nedaleko od njegovih stopala djevojčica, dvogodišnjakinja ili možda starija, bezvoljno je cupkala vunenu kosu lutke. Doimalo se da promatra i čeka.
Čovjek je zabacio glavu kako bi mu lice uhvatilo toplinu podnevnog sunca te duboko udahnuo prohladan, svjež povjetarac koji mu je preko pustopoljine donio oštar miris vrijeska. U glavi je osjećao pulsiranje, posljedicu nedavnog pretjerivanja koju duga, besana noć i nije osobito ublažila. Ruke su mu beživotno visjele preko koljena, a prsa su ga boljela od težine patnje koju je osjećao.
Bubnjanje u stražnjem dijelu glave nakon nekog je vremena počelo jenjavati pa je uzdahnuo od olakšanja. Došao je ovamo kako bi pronašao kakav nagovještaj sjećanja na ljepše dane kad ih je bilo troje i kad su veselo skakutali po tim padinama. Djevojčica, Elise, nije bila u dobi u kojoj bi bila sposobna shvatiti trajnost njihova gubitka. To je mjesto poznavala samo kao mjesto na kojemu se jedna topla, meka i nasmijana osoba igrala s njom i veselo hihotala dok su se valjale po mirisnoj travi. Iščekivala je da se ta voljena osoba puna ljubavi pojavi, ali vrijeme je prolazilo, a nje nije bilo. Iznad njihovih glava skupili su se oblaci i sakrili Sunce. Vjetar je okrenuo na sjeverni pa je odjednom postalo hladno i studeno. Čovjek je ponovo uzdahnuo te otvorio crveno obrubljene oči kad mu je lagani dodir pomilovao nadlanicu. Kći mu se bila približila i upitno ga gledala. Njezine su oči otkrivale tugu kao da je i ona, na svoj dječji način, shvatila da njezino sjećanje više neće oživjeti pa stoga više nema razloga da budu ondje.
U njezinim dubokim plavim očima, u tamnoj kestenjastoj kosi, u fino oblikovanoj bradi i mekim, izražajnim usnama čovjek je vidio odraz supruge koju je volio svim srcem. Uzeo je djevojčicu u naručje i stisnuo je uz sebe, duboko dišući kako bi obuzdao jecaje koji su prijetili slomiti ga. No nije mogao obuzdati suze koje su navirale između njegovih čvrsto stisnutih vjeđa. Polako su potekle niz njegove obraze i pale na meke kovrče.