Čekajući Ejmi

Podeli objavu

Ejmi je bila zadovoljna što toga dana na nebu nije bilo ni jednog oblačka. Kiša za vreme trke mogla je da bude veoma opasna. Bila je obučena u farmerke i majicu i nosila je neizostavni foto-aparat da bi snimila karakteristične scene. Oko nje je bila neopisiva gužva. Bili su tu reporteri, televizija, mehaničari, vozači. Svi su bučno diskutovali i pripremah se za početak trke. Uskoro će i sva sedišta za gledaoce biti popunjena, a kada se bude podigla zelena zastavica, četiri stotine hiljada ljudi će urnebesnim poklicima pozdraviti početak trke. Zvuci motora snažnih automobila nadjačavali su glasove. Osećao se miris benzina i izduvnih glasova. Mali sportski automobili jurili su okolo po pisti, proveravajući snagu svojih motora.
Razmišljala je kako su prošle dve godine otkako je poslednji put stajala pored piste, a već šest kako nije učestvovala u trkama, a kao da je sve to bilo juče. I sađaje, kao i uvek, bila uzbuđena, a znala je da će njeno uzbuđenje dostići kulminaciju kada trka bude počela. Bila je ponosna na svoga brata, koji je vozio više instinktom i talentom nego znanjem. U osnovi njenog uzbuđenja bio je, u stvari, neopisivi strah od moguće nesreće. Taj strah je u njoj uvek bio prisutan, i nikada nije mogla da ga se oslobodi. Mnogi vozači su bili opušteni i raspoloženi dok su davali intervjue pre trke. Brajan nikada nije davao velike izjave. Po njemu, svaka trka je bila shčna prethodnoj, a u isto vreme i vrlo različita. Svaku je vozio da bi pobedio, a svaka trka je nosila sa sobom nove probleme i iznenađenja. Znala je da će Brajan nakon što bude dao kratak intervju nestati i biti negde sam da bi se koncentrisao za početak trke. Ona je svoju tremu i nervozu otklanjala tako što bi se šetala između vozača mehaničara i fotoreportera, snimajući fotoaparatom.
Šta ti radiš ovde sa tom spravom? začula je nepoznati glas iza sebe. Kada se okrenula, bio je to Fredi.
Nemo su se gledali nekoliko sekundi. Ostao je isti kao pre deset godina, sa istim lepim plavim očima, ah sa nešto manje kose na glavi. Ondaje imao četrdeset godina, i još tada je mislila da je starac. On je bio glavni vođa Brajanovog tima.

-Još uvek si mršava dodao je, odmerivši je. Misho sam da si se popunila za ovih nekoliko godina. Izgleda da slabo zarađuješ fotografisanjem, pošto se izgleda slabo hraniš.

Odlomak iz romana

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava