Bora Đorđević i njegov bend Riblja Čorba čvrsto su se pozicionirali kao simboli pravog rock’n’rolla, drskosti i prkosa. Kroz svoje tekstove, on vješto izražava svoju perspektivu o društvenim problemima, a istovremeno pokazuje izvanredan talent za pripovijedanje izvrsnih ljubavnih priča. Iako je općepriznato da sam napisao gotovo sve pjesme za svoj poznati bend, mnogi ostaju nesvjesni da je on također kreativni um odgovoran za nekoliko izvanrednih narodnih melodija.
Bora je priznat ne samo kao glazbenik, već i kao nadaren pjesnik. Njegova književna djela često odražavaju oštru kritiku postojanja, politike i ljudskih odnosa, prožetu aspektima humora, ironije i sarkazma. Dok njegova poezija ima tendenciju biti jednostavna i ponekad neuljepšana, ona dosljedno izražava iskrenost i emocije – osobine koje pridonose dubokom odjeku njegovih pjesama među širokom publikom.
- U početku je rekao da je bio “uvjeren da podrži narodne pjesme”; međutim, naposljetku je došao do spoznaje da se radi o doista izvanrednim djelima koja su godinama bila priznavana. U početku sam oklijevao potpisati svoj nacionalni identitet, smatrajući ga pukom iluzijom. Na kraju sam se nacionalno potpisao imenom svoje pokojne supruge Dragane. S vremenom sam shvatio da ovi stihovi imaju neke prednosti, ali još uvijek imaju manji značaj u usporedbi s obrnutim stihovima iz brezulke ispod. Slijedom toga, sa sigurnošću mogu predstaviti vlastitu skladbu:
„Vodoinstalater“ u izvedbi Predraga Živkovića Tozovca, sa stihom „Stani a bit kafanu sviću“, koja je za razliku od mog teksta priznata kao narodna. Što se tiče Nade Topčagić, Bora je napomenuo da postoji jedna pjesma koja se zove “Evo mene kod pekara”. Imao je i komad za pjevačicu Izvorku Milošević, ali se ne mogu sjetiti naslova; nisu bili značajni hitovi.
- Bora je tijekom svog izlaganja istaknuo niz glazbenih djela. Godine 1995. za umjetnicu Svetlanu Ražnatović snimio je impresivnu baladu koja se nalazi na albumu Ljubav fatalna. U emisiji “Svoj na svome” Bora je otkrio da je pjesmu “Šta ču tebi ja” napisao specijalno za Cecu. Komponiranje ove već dobro poznate staze preuzeo je Oliver Mandić, dok je organizaciju vodio Aleksandar Radulović Futa.
Zaslužan je i za trajno djelo Pisma Srećka Jovovića, koje je uz moje tekstove izvodio pokojni Srećko Jovović. Skladao sam stih namijenjen Miroslavu Iliću, ali je on na kraju odlučio da to ne snimi. Hoće li ili neće? Bora Đorđević sugeriše da mu možda i nije suđeno… Osim toga, Bora Čorba je napravio jednu od najpoznatijih pjesama za Šabana Šaulića. Komad pod nazivom “Preskočiću tarabu i jarak”, objavljen 1985., nadaleko je poznat pod tim nazivom.
“Imao sam sreću da mi je nastupio Šaban i skladao tekst za ‘Preskočit ću tezgu i jzzzzzz’”, priča. Naime, otkrili smo zajedničku strast prema ribolovu. Naše upoznavanje s njim dogodilo se u Krćedinu preko našeg zajedničkog poznanika Miloša. U jednom nezaboravnom slučaju zajedno smo igrali nogomet u reprezentaciji protiv Italije. U to vrijeme Bora je uočio izrazito prisustvo sebe i Miše Mijatovića.
Do kraja 1990-ih zadržao je svoj osebujni i nadaleko cijenjeni smisao za humor izvođenjem “Gastarbaiterske pjemu 2”, koja je sadržavala popularne klasične melodije. Posebno je upečatljiv stih iz pjesme: “Mile Kitić pjeva hit i naravno Jay.” Svi smo krenuli zaraditi za život, a ja sam jednostavno promatrao pojedince koje sam susretao na aerodromu. Petkom smo odlazili raspoloženi i dobro odjeveni, a nedjeljom smo se vraćali izgužvane odjeće; oni koji su bili dovoljno sretni da se vrate ponedjeljkom često su otkrivali inspiraciju iza takve pjesme.
