Dolaskom toplijih dana povećava se i vjerovatnoća susreta sa zmijama, naročito u dvorištima. Malo je poznato da zmije u naše okruženje najčešće dolaze vođene mirisima.Razumijevanje šta ih privlači i kako to spriječiti ključni su koraci u zaštiti doma i porodice.
Zmije su hladnokrvni gmizavci čije ponašanje zavisi isključivo od instinkta – bilo da je riječ o potrazi za hranom, zaklonom ili partnerom za razmnožavanje. Iako se većina ljudi s njima susretne rijetko, važno je znati da se zmije mogu vrlo lako naći u vašoj blizini, pogotovo ako ih privuku određeni mirisi i uslovi koji im odgovaraju. Njihov glavni oslonac u orijentaciji je izuzetno razvijeno čulo mirisa, kojim “osjećaju” svijet oko sebe i osluškuju prisustvo potencijalnog plijena, drugih zmija ili povoljnih uslova za boravak i razmnožavanje.
Zmije često ne dolaze direktno u potrazi za čovjekom, već ih u vaša dvorišta, bašte i prirodna staništa blizu kuća mogu privući različiti mirisi, prisustvo glodara, ostataka hrane, vodozemaca, ptica i drugih životinja koje čine osnovu njihove ishrane.
Mirisi koji privlače zmije: Kako ih izbjeći i spriječiti opasnost
Jedna od najvažnijih preventivnih mjera jeste održavanje čistoće u dvorištu i oko kuće. Iako zmije direktno ne privlače ostaci hrane, oni predstavljaju mamac za glodare – poput miševa i pacova – koji, kada se nastane u blizini domaćinstva, postaju glavni faktor za privlačenje zmija. Glodari dolaze u potrazi za hranom, prave legla, ostavljaju izmet, a to sve zmije prepoznaju kao signal da se u blizini nalazi njihov prirodni plijen. Jednom kada osjete miris plijena, zmije mogu lako ući u vašu okućnicu vođene isključivo tim instinktom.
Poseban oprez je potreban kada se u blizini nalaze vodozemci, kao što su žabe i manje vrste riba, jer su oni omiljena hrana vodama bliskih i poluvodenih zmija. Njihov miris djeluje snažno i može djelovati poput magneta za ovakve vrste gmizavaca. Takođe, mirisi ptica, njihovog izmeta, gnijezda i naročito ptičjih jaja, mogu biti dodatni faktor privlačenja zmija, naročito u proljećnim mjesecima kada je sezona razmnožavanja u punom jeku.
Ne smijemo zaboraviti ni feromone koje ispuštaju druge zmije. Tokom sezone parenja, zmije mogu biti privučene prisustvom drugih jedinki sopstvene vrste – bilo zbog teritorijalnih razloga ili zbog pronalaska partnera. Dakle, ako je jedna zmija već boravila na određenoj lokaciji, vrlo je vjerovatno da će se druge ubrzo pojaviti.
Prirodna zaštita: Biljke koje odbijaju zmije
Srećom, postoje prirodni načini da se zmije odvrate od ulaska u vašu baštu ili dvorište. Neke biljke imaju izražene mirise koji zmijama smetaju i koje one izbjegavaju. Među najefikasnijima su:
- Zmijska biljka (Sansevieria)
- Neven – čiji intenzivan miris odbija i druge insekte
- Božikovina – gusta biljka s trnovitim granama
- Hrizantema – posebno korisna jer odbija i mnoge druge štetočine
Sadnjom ovih biljaka na ivicama dvorišta, oko terasa i prolaza, možete stvoriti prirodnu barijeru koja zmijama ne odgovara.
Ugriz zmije: Šta učiniti i kako reagovati bez panike
Ukoliko dođe do ujeda zmije, najvažnije pravilo jeste ostati pribran. Iako je ujed zmije ozbiljna situacija, panika samo pogoršava stanje jer ubrzava rad srca, a time i širenje otrova kroz krvotok. Veoma je važno znati da najopasniji ugrizi dolaze kada je zmija uspjela da ubrizga otrov direktno u krvni sud, kao i kada je ujed lokalizovan na glavi, vratu ili velikim krvnim sudovima ekstremiteta.
Ljekari upozoravaju da osoba ima nekoliko sati prije nego što otrov izazove ozbiljna oštećenja u organizmu – što znači da postoji dovoljno vremena da se potraži stručna medicinska pomoć.
Mjere prve pomoći i medicinski protokoli
- Ne pokušavajte sami sisati otrov ili praviti rezove – to može pogoršati stanje
- Imobilizujte ujedeni ekstremitet i izbjegavajte bilo kakvo hodanje ili naprezanje
- Odmah pozovite hitnu pomoć i krenite prema najbližoj zdravstvenoj ustanovi
- Nikako ne uzimajte alkohol, sedative ili lijekove na svoju ruku
- Medicinsko osoblje će primijeniti sljedeće korake:
- Dati antiotrov – serum antiviperinum, koji djeluje protiv većine zmija otrovnica u Evropi
- Testirati na preosjetljivost na serum prije primjene
- Isprati ranu antiseptikom, uzeti mikrobiološki bris i sprovesti antitetanusnu zaštitu
- Uključiti antibiotike ukoliko postoji rizik od infekcije
U težim slučajevima, kada dođe do nekroze tkiva, izrazito velikog otoka ili kada je arterijska cirkulacija ugrožena, potrebno je hirurško liječenje, a ponekad čak i operacija radi spašavanja ekstremiteta.
Zaključak: Prevencija je ključ
Zmije su sastavni dio prirode i imaju svoju ulogu u ekosistemu. Međutim, kako bi se smanjio rizik od neželjenih susreta, najvažnije je da ljudi budu informisani, oprezni i preventivno odgovorni. Održavanje dvorišta, uklanjanje faktora koji ih privlače i primjena prirodnih repelenta mogu napraviti veliku razliku. A u slučaju ujeda – brza, smirena i stručna reakcija može spasiti život.