Luna, porijeklom iz Kruševca, više od dvadeset godina živi u Londonu; ipak nije gubila iz vida svoje rodno mjesto i baštinu. Uprkos brojnim izazovima vezanim za život daleko od Srbije, uspela je da sačuva snažnu vezu sa svojim poreklom i tradicijom. Manastir Ostrog je za nju od velikog značaja, budi duboke emocije. Proteklih je godina u tri navrata tamo vodila svoju djecu, uvjerena da će u njegovim svetim okvirima pronaći mir.
Nakon tih posjeta uslijedilo je dugo razdoblje u kojem se nije mogla vratiti. Svaki pokušaj putovanja u Ostrog naišao je na prepreke. Uprkos njenoj želji da ponovo oda počast svetim moštima Svetog Vasilija Ostroškog, sudbina se umiješala da to spriječi. “Prije dvije decenije sam napustio unosnu poziciju u Direkciji za urbanizam u Kruševcu i sa djecom, sinom i kćerkom, koji su blizanci, preselio se u London. Bio je to poduhvat u nepoznato. Nismo bili sigurni šta nas čeka i kako ćemo se prilagoditi novoj sredini. Trebalo nam je punih pet godina da uspostavimo stabilnost, Luna.”
- Kako su godine prolazile, njena čežnja za povratkom ostrogonskim svetinjama jačala je. Međutim, svaki pokušaj organiziranja posjeta na kraju je završio razočaranjem. Planovi su se često kovali mjesecima unaprijed, ali nepredviđene obveze, obiteljske prilike ili sveprisutni osjećaj da “nije pravi trenutak” ispriječili su se na putu. Tako je prošlo razdoblje od dvadeset i pet godina.
– Pokušavala sam bezbroj puta da odem, preko turističkih agencija i u Srbiji i u Londonu, organizovala sam izlete sa raznim saputnicima. Međutim, kroz te napore sam shvatila da se na Ostrog ne ide po želji, već kada je Sv. jednog dana, tri moje prijateljice i ja smo krenule i sve se odvijalo nevjerovatnom lakoćom i brzinom – kaže Luna uz osmijeh.
Proces planiranja odvijao se s iznimnom lakoćom; osigurali su avionske karte, organizirali smještaj i organizirali prijevoz do samostana. “Iako put do Ostroga karakteriziraju strmi i krivudavi dijelovi, ovoga puta smo ga prešli bez ikakvih poteškoća. Činilo se kao da nas vodi neka nevidljiva sila. Po dolasku u dvorište manastira svi tragovi umora su nestali u trenutku.
Duboki osjećaj mira i spokoja bio je okosnica mog razgovora. monaha, koji mi je pomogao osloboditi dušu, omogućivši mi da odbacim teret koji sam imao nosio sam godinama, kada je jedan redovnik otkrio postojanje rupa u samostanu, uzeo me za ruku i stavio je u jednu od njih, otkrio sam vodu u stijeni – pravo čudo“, kaže Lunahu Brimsia.Iako samostan često nastanjuju brojni pojedinci, unutar njegovih granica vlada jedinstvena i mirna tišina. Svaka prostorija prožeta je osjećajem uzvišene prisutnosti, a prostor u kojem se nalaze relikvije sv. Vasilija odiše neobičnom energijom i duhovnom snagom.
- Na ulazu u samostan jasno je naznačeno pravilo odijevanja: žene moraju nositi suknje i marame, a muškarci duge hlače i košulje dugih rukava. Mnogi posjetitelji donose darove za redovnike, uključujući kavu, šećer, ulje i druge bitne potrepštine, a običaj je ostaviti i dobrovoljne priloge kao dio tradicije.
Nakon prinošenja relikvija svetog Vasilija vjernici često zapisuju imena svojih najmilijih – bilo za zdravlje, bilo za pokoj duše – koja redovnici naknadno uvrštavaju u svoje molitve. Staro pravilo kaže da se iz Ostroga ne može odnijeti ništa što je manastirsko, čak ni kamen ili cvijet. No, vjernicima je dopušteno ponijeti svetu vodu i ulje iz kandila koje se mogu naći u samostanskoj trgovini.
Uvriježeno je mišljenje da sveti Vasilije svake večeri posjećuje manastir, a monasi svako jutro otkrivaju crne mrlje na njegovim čarapama. Zbog toga mnogi vjernici koji posjećuju samostan donose darove kao što su vunene čarape, ulje i vino, pod dojmom da će njihov prinos promicati duhovni mir i blagostanje.
Osim toga, mnogi pojedinci donose predmete koji pripadaju njihovim voljenima koji nisu u mogućnosti posjetiti svetište; ovi se predmeti ostavljaju preko noći da počivaju pokraj lijesa prije nego što se vrate svojim vlasnicima. Dok se neki mogu zapitati kome je zabranjen ulazak u manastir Ostrog, realnost je da su svi koji pristupe s iskrenim srcem i poštovanjem prema svetinji, srdačno dočekani. Manastir Ostrog služi ne samo kao mjesto molitve, već i kao utočište unutarnje obnove, gdje vjernici nalaze utjehu i traže odgovore na svoja egzistencijalna pitanja.