Žele da nam unište brak: Viki Miljković posle 3 decenije ćutanja progovorila o Tašketovim roditeljima!!Ovo niko nije očekivao….

Podeli objavu

Violeta Miljković rođena 18. decembra 1974. godine u Nišu.U braku je sa harmonikašem Draganom Taškovićem, sa kojim ima sina.

Brak popularne pjevačice Violete Viki Miljković i muzičkog producenta Dragana Taškovića Tašketa danas je uzor harmoničnog partnerstva, uzajamnog poštovanja i istrajnosti. Njihov odnos, koji traje više od dvije decenije, često se navodi kao rijedak primjer iskrene i stabilne ljubavi na domaćoj estradnoj sceni. Ipak, put do takve ljubavi nije bio ni lak ni jednostavan. Iza njihove naizgled bajkovite veze stoji niz prepreka, neslaganja i životnih izazova koje su zajedno, strpljivo i hrabro prevazilazili.

Početak veze pod sjenkom neslaganja i porodičnih pritisaka

Njihova ljubavna priča počela je u mladosti, u vrijeme kada su oboje tek gradili svoje živote i karijere. Uprkos snažnim emocijama koje su ih povezivale, nisu imali podršku svojih porodica. Viki je dolazila iz konzervativne, tradicionalne sredine u kojoj su stroga pravila bila svakodnevica, a izbor partnera bio je tema u kojoj su roditelji imali presudnu riječ. S druge strane, ni Draganovi roditelji nisu bili oduševljeni vezom sa mladom pjevačicom, pa su oboje bili primorani da se bore ne samo za svoju ljubav, već i za pravo da je slobodno žive.
Odvažan čin ljubavi: Vikiin bijeg u ime emocija

U jednom intervjuu, Viki je ispričala događaj koji je obilježio početak njihove veze. Kada su njeni roditelji odlučno tražili da prekine kontakt s Draganom, ona je donijela možda najvažniju i najhrabriju odluku u životu – dok su roditelji bili zauzeti berbom krušaka u porodičnom voćnjaku, spakovala je stvari i pobjegla za Beograd, gdje je Dragan čekao. Taj čin, iako impulsivan, bio je prožet odlučnošću i dubokom vjerom da je on njen životni partner. Bio je to početak jedne snažne veze u kojoj su emocije bile jače od svih pritisaka i prepreka.
Temelji zasnovani na poštovanju, podršci i životnim vrijednostima

Nakon prvobitnog bunta, uspjeli su da izgrade temelje svoje veze na čvrstim vrijednostima – međusobnom povjerenju, podršci, iskrenosti i razumijevanju. Iako su se, kao i svi parovi, suočavali s raznim izazovima, nikada nisu dozvolili da ih problemi razdvoje. Viki je u više navrata isticala da su upravo zbog svoje međusobne različitosti i opstali – njih dvoje se međusobno nadopunjuju, oslanjaju jedno na drugo i nikada nisu dozvolili da ih površni izazovi estradnog života udalje. Za razliku od mnogih poznatih parova, oni su svjesno izabrali da ne žive „estradnim tempom“, već da svoj privatni život sačuvaju daleko od reflektora.


Svađe kao prilika za rast, a ne razlog za razdvajanje

Iako se njihova svakodnevica ne razlikuje mnogo od drugih bračnih parova, Viki priznaje da su se ponekad znali posvađati – najčešće zbog uticaja trećih osoba. Međutim, njihova emocionalna povezanost i zrelost ne dopuštaju da konflikti traju dugo. Uvijek su se trudili da riješe nesuglasice prije spavanja, jer su oboje vjerovali da u pravoj ljubavi ne smije biti mjesta za tvrdoglavost i nepotreban ponos. Ta sposobnost da slušaju jedno drugo, da praštaju i razgovaraju otvoreno bila je ključ njihove čvrste veze.
Porodični život, roditeljstvo i poslovni uspjesi

Nakon više od 25 godina ljubavi, Viki i Dragan danas imaju sina Andreja, koji ubrzo puni 18 godina. Zajedno su izgradili ne samo porodicu već i snažan partnerski odnos u poslu. Njihova muzička saradnja i porodično preduzetništvo svjedoče o tome da ljubav može biti i temelj poslovnog uspjeha. Uprkos popularnosti i medijskoj pažnji, nastoje živjeti jednostavno, fokusirani na vrijednosti koje su ih oduvijek vodile: porodicu, međusobnu lojalnost i svakodnevnu podršku.


Ljubav koja inspiriše

Brak Viki Miljković i Dragana Taškovića danas je pravi primjer da ljubav nije bajka, već svakodnevna odluka da volimo, razumijemo i podržavamo onog drugog – i u dobrim i u lošim trenucima. Njihova priča je inspiracija brojnim parovima, pogotovo u svijetu gdje su veze često površne i kratkog daha. Oni su dokaz da prava ljubav ne traži savršenstvo, već istrajnost, poštovanje i spremnost da se zajedno raste.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -