Zbog tagične smrti majke Marija iz “Žikine dinastije” menjala život iz korena, pa doživela istu sudbinu: Radi njega se odrekla glume zauvek, evo čime se bavila

Podeli objavu

U današnjem članku osvrnućemo se na život i karijeru glumice Rialde Kadrić Šebek, čija je uloga Marije iz “Žikine dinastije” ostala zapamćena kao deo jugoslovenske filmske istorije.

Njena energija i talenat bili su jasno vidljivi na malim ekranima, ostavljajući dubok trag kod gledalaca. Iako je u jednom trenutku bila na vrhuncu popularnosti, odlučila je da svoj život okrene u drugom pravcu, napuštajući glumu i preselivši se u London, gde je izgradila uspešnu karijeru u novinarstvu, a kasnije se posvetila psihoanalizi.

  • Rialda je glumu započela veoma mlada, već sa 14 godina stekla je popularnost kroz serijal „Lude godine“, u kojem je odigrala lik Marije Todorović, kasnije Pavlović, ukupno u osam nastavaka. Iako su joj predviđali uspešnu glumačku karijeru, ona je početkom 90-ih odlučila da odustane od te profesije. Preselila se u London gde je prvo radila kao novinar, a zatim se specijalizovala za psihoanalizu. Da bi se kvalifikovala za ovu novu profesiju, završila je egzistencijalno-fenomenološku terapiju i 2006. godine stekla zvanje psihoterapeuta.

Njena filozofija rada bila je usredsređena na uspostavljanje iskrenog dijaloga sa klijentom, gde je pratila dinamiku terapijskog odnosa i manifestacije nesvesnih fenomena. Naglašavala je da je prvi korak u traženju pomoći često zbunjujuć, ali je uvek prisutan pristup bez osude, stroga poverljivost i sigurno okruženje za razgovor. Ovo je bio njen novi poziv koji je prihvatila sa jednakom strašću kao što je to činila i glumačku karijeru.

Iako je bila spremna na nove izazove, Rialda je planirala da se vrati u svet filma kroz nastavak serijala „Žikina dinastija“. Radovala se tom projektu i povratku u vreme koje je za nju bilo posebno drago.

Rialda je rođena 14. juna 1963. godine u Beogradu. Tokom detinjstva živela je na nekoliko lokacija u gradu, a još kao devojčica pokazivala je interesovanje za umetnost kroz članstvo u Dramskoj sekciji Radio Beograda. Sa samo 13 godina snimila je svoj prvi film, a potom je nakon gimnazije kratko boravila u Parizu, gde je zavolela taj grad i njegov duh. Kasnije je upisala studije Svetske književnosti u Beogradu, pokazujući interes za kulturu i umetnost na više nivoa.

  • Njena prva filmska uloga bila je 1976. godine, ali je pravi uspeh došao sledeće godine sa filmom „Lude godine“. Ovaj film o odrastanju, koji je prvobitno zamišljen kao jedinstvena celina, prerastao je u popularan serijal zbog ogromnog interesovanja publike. Rialda je u ovom projektu doživela i svoj prvi poljubac pred kamerama, čemu je kasnije sa humorom pristupala, priznajući da je to bio trenutak kada je htela da pokaže zrelost, iako to emotivno nije u potpunosti pratila.

Godine 1984. prvi put je boravila u Londonu radi usavršavanja engleskog jezika, a dve godine kasnije se preselila na duže vreme, gde je ostala više od trideset godina. U Londonu je gradila svoj novi život, gde se i udala, a zbog te ljubavi i posvećenosti bila je spremna da ostavi za sobom glumu i svoj rodni kraj.

  • Tokom života u Velikoj Britaniji, Rialda je radila kao novinar i pisala kolumne o životu u Londonu za Radio Beograd i Treći kanal Radio Televizije. Kako su se političke prilike menjale, njeni profesionalni zadaci su se širili na izveštavanje i rad za ugledne medijske kuće poput Bi-Bi-Si (BBC) i „Glasa Amerike“ u Vašingtonu. Posle perioda rada u SAD, vratila se u London 1999. godine i nastavila da živi i radi tamo.

Izuzetno bolan događaj u njenom životu bilo je iznenadno preminuće majke, koje se dogodilo na ulici u Beogradu početkom devedesetih, upravo u vreme kada su ratovi u regionu počinjali. Taj gubitak bio je za Rialdu duboka trauma koja ju je dodatno odvojila od povratka u domovinu. Sećajući se tog perioda, govorila je kako je iz Londona posmatrala početak rata i primila vest o smrti majke koja joj je bila veoma bliska. Ta tragedija ostavila je neizbrisiv trag na njen život i odlučila je da u Londonu započne novo poglavlje.

Njena smrt iznenadila je sve koji su je poznavali i poštovali. Preminula je 25. januara 2021. godine u Atini, u 58. godini života, usled srčanog udara na ulici. Za sobom je ostavila bogatu ostavštinu u filmskoj umetnosti i duhovnom radu, kao i mnoge nezaboravne uloge u filmovima poput „Moljac“, „Ćao, inspektore“, „Lepotica iz Amhersta“, „Šest dana juna“ i „Suncokreti“.

Rialda Kadrić ostaje upamćena ne samo kao talentovana glumica sa jedinstvenim šarmom, već i kao žena koja je hrabro krenula novim putem, neustrašivo menjajući svoj životni poziv, a njena priča i danas inspiriše mnoge. Njena posvećenost i spremnost na promene ostaju primer kako se snaga i odlučnost mogu spojiti sa kreativnošću i dubinom ljudskog duha.

 

 

 

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -