Zbog najobrazovanije Sarajke raspadalo se Bijeo dugme: Papa ju je pijanu i u miniću vozio na Vespi, a Al Paćna je smestila na psihijatriju

Podeli objavu

U današnjem članku, upoznaćemo vas sa životom i karijerom Dijane Niven Bećirović, jedne od najlepših žena bivše Jugoslavije, koja je tokom osamdesetih godina prošlog veka postala simbol lepote, snage i uspeha.

Njena pojava oduzimala je dah, gde god da se pojavila, a njena harizma i kombinacija drskosti i nežnosti učinile su je jedinstvenom. Iako je odrasla u skromnim uslovima, svojom upornošću, izuzetnim talentom i prirodnom lepotom, izgradila je život koji izgleda kao iz bajke.

  • Rođena je 1962. godine u Lukavcu, mestu nedaleko od Tuzle, u siromašnoj radničkoj porodici. Već kao devojčica, Dijana je pokazivala izuzetnu snagu duha i veliku želju za učenjem. Srednju školu završila je u Sarajevu, gde je započela studije glume. Međutim, ubrzo je shvatila da je novinarstvo ono što je više privlači, pa je prešla na taj smer. Njena strast prema obrazovanju nije stala tu, jer je tokom godina završila čak tri fakulteta – iz oblasti medija, komunikacija i filmske umetnosti.

Njena velika prilika došla je kada je pozirala za naslovnu stranu prestižnog jugoslovenskog magazina „Start“. Ova fotografija otvorila joj je vrata manekenstva i ubrzo je postala prepoznatljivo ime na modnoj sceni. Radila je za najveće modne kuće, uključujući „Versace“ i „La Perle“, a istovremeno je usavršavala svoje novinarske veštine i izgradila kontakte koji će joj kasnije pomoći u novinarskoj karijeri. Njen rad u modnoj industriji omogućio joj je da postane prepoznatljivo ime u Italiji, tadašnjoj modnoj metropoli.

Nakon uspešne manekenske karijere, Dijana se u potpunosti posvetila novinarstvu. Već vrlo brzo postala je jedno od najpoznatijih lica Balkana u međunarodnim medijskim krugovima. Malo je novinara iz tog dela sveta koji se mogu pohvaliti intervjuima sa papom Jovanom Pavlom II, kao i sa tadašnjim kardinalom Jozefom Ratzingerom, kasnijim papom Benediktom XVI. Dijana je bila i poslednja osoba koja je intervjuisala legendarnog vozača Formule 1, Ajrtona Senu, pre nego što je tragično izgubio život.

  • Život Dijane Niven Bećirović nije bio samo vezan za novinarstvo, već je uključivao i brojne veze sa slavnim ličnostima. Nakon što je dugo živela i radila u Rimu, preselila se u Ameriku zahvaljujući prijateljstvu sa muzičkim producentom Ahmetom Ertegunom, osnivačem „Atlantic Recordsa“. U Americi je neko vreme radila kao njegova lična sekretarica, a to je bilo samo početak njene uzbudljive karijere i života ispunjenog poznanstvima sa velikim imenima. U Los Anđelesu je upoznala i Al Paćina, s kojim je, kako je izjavila, započela kratku romansu. Iako je veza imala potencijala, Dijana je brzo shvatila da je Paćino previše posesivan i paranoičan, pa je odlučila da se distancira od njega.

Njenu pažnju ipak je osvojio roker Goran Bregović. U tom periodu, Dijana je živela u Milanu i viđala se sa klavijaturistom „Bijelog dugmeta“, Vladom Pravdićem. Međutim, Bregović je bio onaj koji je promenio njen život. Njihova veza bila je burna, a sukobi između Bregovića i Pravdića navodno su doprineli krizama unutar benda, pa se čak spekulisalo da je Dijana imala ulogu u raspadu „Bijelog dugmeta“.

Dijana danas živi u Los Anđelesu, gde je završila studije na prestižnom Američkom filmskom institutu (AFI). Pre nekoliko godina objavila je autobiografski roman pod nazivom „Moja priča“, u kojem je podelila fascinantne detalje iz svog života. U knjizi otkriva kako je Niki Lauda tukao nekog zbog nje, kako je papa Benedikt XVI vozio njenu Vespu kroz rimske ulice, i kako su je očarali Rod Stjuart i Kevin Kostner. Njena priča je priča žene koja nije pristala da bude samo lepa, već je postala i mudra, obrazovana, radoznala i slobodna.

Dijana Niven Bećirović ostaje primer žene koja je uspela da balansira između sveta slavnih i svog unutrašnjeg identiteta. Njena životna priča dokaz je da lepota nije samo spoljašnji izgled, već se puni i snaga karaktera, obrazovanja i autentičnosti. Dijana je žena koja nije dozvolila da je samo spoljašnji svet definiše, već je kroz svoj životni put dokazala da je mnogo više od toga.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -