Zbog ljubavi je gledala smrti u oči, preživela ledenu reku i logor: A reči svoje bake će pamtiti dok je živa

Podeli objavu

U današnjem članku ispričaću vam jednu priču o ljubavi koja prevazilazi sve prepreke, o hrabrosti i veri u slobodu, koja se odvijala pre više od tri decenije, ali je i danas jednako dirljiva.

Kamelija je mladalačka devojka koja je na samom početku odraslog života izgubila sve što joj je bilo drago – porodicu, dom, posao, i suočila se s opasnošću za svoj život. Rođena 1967. u jednom rumunskom selu, odrasla je u uslovima teške oskudice i represije, pod čvrstom kontrolom režima Nicolae Čaušeskua. Svakodnevni život bio je obeležen strogim restrikcijama, nestašicom hrane i stalnim strahom zbog tajne službe, Sekuritate, koja je svuda nadzirala i kažnjavala bilo kakav otpor.

  • U tom nemilosrdnom okruženju, gde su ljudi bili prisiljeni da skrivaju svoje misli i gde je svaki gest mogao biti razlog za hapšenje ili goru kaznu, Kamelijin život je tekao mirno, ali bez ikakve slobode. Nije bilo mesta za snove, a nada za bolji život činila se dalekom. Ipak, sudbina je htela drugačije kada je na svom 20. rođendanu upoznala Vladu, deset godina starijeg muškarca iz Srbije. On je vikendom dolazio u Rumuniju prodavati robu i ubrzo su njih dvoje započeli vezu koja će ih povezati zauvek. Njihova ljubav brzo je rasla, ali okolnosti su bile surove: brak s osobom iz druge zemlje bio je gotovo nemoguć zbog zakona i državne kontrole.

Kamelija je, uprkos svemu, bila uporna. Iako su je obaveštavali da nikada neće dobiti dozvolu za brak, nije odustajala. Sve to dovelo je do hrabrog i opasnog plana – prelaska Dunava koji je predstavljao granicu između života u diktaturi i nade u slobodu. Svakodnevno je vežbala plivanje i pripremala se za momenat bekstva, svestan da je pred njom možda smrtonosni izazov. Vlada je pronašao još dvoje ljudi spremnih da beže, i zajedno su krenuli u mračnu i ledenu noć, sa verom da ljubav i hrabrost mogu da pobede i najteže prepreke.

Plivanje kroz hladan Dunav nije bilo samo fizičko iskušenje već i borba sa sopstvenim strahom. Jedan od saputnika imao je napad panike i želeo da odustane, ali su ga drugi bodrili da nastave. Uprkos ledenoj vodi i opasnostima koje su dolazile od granične policije koja je imala pravo da puca na njih, Kamelija je izdržala zahvaljujući snazi koju je pronalazila u maloj molitvi koju joj je ostavila baka. Kada je stigla na srpsku obalu, umesto spokoja dočekalo ju je još mnogo neizvesnosti, ali ljubav i volja da nastave dalje nisu popuštale.

  • Nakon što su zajedno prešli reku i stigli do sigurnosti, usledili su novi izazovi. Kameliju su ubrzo uhapsili u Sloveniji zbog ilegalnog prelaska granice i završila je u zatvoru, dok je Vlada delio njenu sudbinu. Iako su bili uhapšeni, prema njima je pokazana razumevanje i poštovanje, jer nisu bili kriminalci, već ljudi koji su bežali od represije. Nakon zatvorske kazne, Kamelija je prebačena u prihvatni centar u Srbiji gde je čekala intervju s inspektorima UN, koji je odlučivao o njenoj sudbini – da li će dobiti politički azil ili biti vraćena u Rumuniju.

U tom centru, okružena ljudima u istoj nevolji, Kamelija se osećala kao da je potpuno bezvredna u očima birokratije. Neki su padali u očaj i pribegavali čak i samopovređivanju, ali ona je ostala čvrsta u svojoj odluci da ostane sa Vladom u Jugoslaviji. Nakon četiri naporna dana čekanja, konačno je dobila dozvolu pod uslovom da se venča sa Vladom u narednih mesec dana. Sudbonosno “da” izgovorila je na kraju godine, zatvarajući jedan bolni i neizvesni period svog života, ali i otvarajući vrata novoj, slobodnoj budućnosti.

Godinu dana kasnije, režim u Rumuniji je pao, a Kamelija se vratila kući da se ponovo okupi sa porodicom. Iako je izgubila baku koja joj je ostavila molitvu, osetila je istinsku sreću i slobodu, ne samo za sebe, već za sve koji su do tada živeli u strahu i zatvoru. Sa Vladom su nastavili zajednički život u Srbiji, dobili dva sina koji su odrasli u srećnoj porodici i ostvarili svoje snove, putujući slobodno i nikada više ne morajući da beže plivajući preko reke.

Ova priča nas podseća da ljubav, hrabrost i vera mogu promeniti sudbinu, čak i u najmračnijim vremenima. Kamelijina i Vladina odlučnost da budu zajedno, uprkos svim opasnostima i preprekama, ostaje simbol ljubavi koja ne poznaje granice i primer kako ljudski duh može da pobedi i najteže okolnosti. Njihova priča traje već 37 godina, a sećanje na ono što su preživeli daje snagu svima koji veruju u slobodu i pravo na sreću.

 

 

 

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -