Ljubavni romani

Zavedi me

Ko je on? I zašto je ovde? Možda bi mogla da popije pravo piće pre nešto što se vrati u sobu u skromnom pansionu, u kojem je odsela. šta može da izgubi? Pošla je prema baru. Ionako će tek sutra na otvaranje testamenta, potom će na aerodrom, pa nazad u Njujork, gde će sve ovo zaboraviti i početi iznova.
Uzela je čašu crnog vina povukavši se opet do zida.

– Krijete se?
Prenula se na zvuk toplog muškog glasa. On… Nekim čudom zastao je pred njom. kao da ga je privukla snagom svojih misli. Ali pogled mu je bio zajedljiv, a osmeh nekako usiljen. Možda je on ipak negativac?
Gejl ga je ćutke posmatrala. Zaista je neverovatno zgodan s tom gustom tamnom kosom, sjajnim očima i bradom, koju je zaboravio da obrije.

– Dakle? – upitao je senzualnim, dubokim glasom, koji je Gejl podsetio na otopljenu tamnu čokoladu.
– Da, krijem se – nervozno je otpila gutljaj vina. – Nikoga ovde ne poznajem.

– Često idete na sahrane nepoznatih? – drsko se nasmešio, a ona je oborila oči. Nije želela da prizna da je ona odbačena kćer, napušteno dete, koje se uzalud nadalo.

– Samo ako je piće besplatno – našalila se podigavši čašu. -Jeste li ga poznavali? Mislim, Rufija Manerija – s mukom je prevalila očevo ime preko usana i, na sopstveno iznenađenje, učinilo joj se da je u strančevim očima za trenutak ugledala iskru besa. A možda joj se samo učinilo.

– Nisam lično, ali moj otac i on saradivali su nekada davno. Došao sam iz pristojnosti.

Aha – pokušala je da obuzda svih svojih pet čula. Stekla je osećaj da je nevidljivi prsti miluju po ćelom telu. Nikada ranije nije tako fizički reagovala na nekog muškarca.

Ostatak sadržaja samo za članove.
Uloguj se Pridruži se
Ocjena čitalaca
[Ukupno: 1 Average: 4]