“Bosna ga nikad nije prihvatila jer se nije htio predati jer on je takav kakav je”, rekla je Mešina supruga, vedra i samouvjerena žena, kći generala iz Kraljevine Jugoslavije. Odana je Meši i njegovom radu te može jasno izraziti i pokazati da je spremna s njim otići i na kraj svijeta. Zove se Daroslav Dakar Božić. Mislim da je zbog nje Misha napisao “Kome nedostaje ljubavi, nedostaje mu život”.
Meša je toliko volio Daru da je za sve ostalo bio slijep i gluh jer je znao da mu je ona Božji dar i njihov odlazak iz Sarajeva nikoga nije uzbudio. I tjednik “Svijet” je nešto kasnije napisao: “Izgubili smo Savića i Repčića, pa možemo i bez Meše Selimovića, a sama dvojica Mešinih igrača izrazila su podršku odlasku iz FK Sarajevo”. u Crvenu zvezdu.
- Tvrdo izvana, mekano iznutra!Nije uvijek riječ o pobjedi, ponekad je cilj preokrenuti poraz i biti inspiracijaJednom je u Književnom kutku u Zagrebu organizator Meši Selimoviću postavio pitanje za koje se očekivalo da će izazvati provokaciju kod Meše – zašto se, Mehmete Selimoviću, osjećaš Srbinom kao tvoj otac Alija i majka Paša
Mirno je, bez razmišljanja, ostavio cijelu dvoranu u tišini, odgovorio – “Do 1941. osjećao sam se Srbinom, ali se nisam pitao zašto”. Od 1941. znam zašto sam Srbin”.Mnogo se nagađa o njegovom podrijetlu. Govoreći o svom nacionalnom identitetu – kao Srbin, Selimović je svojedobno rekao: “Biti Srbin je slavno, ali je i skupo”, Selimović je konačno sve razjasnio.
– Potječem iz muslimanske obitelji, Srbin sam. Pripadam srpskoj književnosti, a književnu produkciju Bosne i Hercegovine, kojoj pripadam, smatram samo autohtonim književnim središtem, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog književnog jezika. Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan uz sve ono što definira moju osobnost i moj rad. Svaki pokušaj njenog izdvajanja, u bilo koju svrhu, smatrao bih zlouporabom svojih temeljnih prava zajamčenih Ustavom.
- Dakle, ja pripadam narodu i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića i ne trebam dokazivati svoje najdublje srodstvo s njima. Uostalom, to znaju i članovi redakcije “Sto knjiga srpske književnosti”, koji su ujedno i članovi Srpske akademije nauka i umjetnosti. Nisam slučajno ovo pismo poslao Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti s izričitom molbom da ga smatra validnim biografskim podatkom – ističe Meša čije je riječi prenio Dobrica Josić u svojoj “Objavljeno u knjizi “Prijatelji” .
Šefkija Selimović je bio komandant tuzlanskog kraja, a njegovu kuću i okućnicu spalile su ustaše. Krajem 1944. saznao je da mu je žena srećom preživjela logor i da se treba vratiti u Tuzlu. Na brzinu renoviranu praznu prostoriju trebalo je pretvoriti u dom, pa je Šefkija iz glavnog magacina uzeo krevet, ormar, sto, stolicu i još neke neporecive stvari. Bio je to neoprostiv grijeh upravo zato što je bio gerilac i potjecao iz obitelji u kojoj su dva brata bili komunisti i borci.
Strijeljan je u zoru, nevin, žrtvovan za slijepu ideologiju koja nije razumjela radost muškarca, žene koja mu se vraća iz ustaškog pakla, s kojom je želio stvoriti kakvu-takvu obitelj.Najstrašniji stav je treći brat Tevfik.Meša nikad nije oprostio Partiji ubojstvo Ševkije, ali njegov brat nije oprostio Partiji ravnodušnost i neuspjeh da se zauzme za naizgled nevinog čovjeka. Nikad nije ni prestao tražiti vlastiti grob i nije znao gdje je sahranjen.
Mnogo kasnije, iz jednodušne tuge i pobune protiv najmračnijeg, rođeno je njegovo remek-djelo Derviš i smrt. Počast i isprika bratu koji je svoje posljednje riječi napisao na poruci tajno poslanoj Miši: “Brate, nisam kriv.”ljubavni životNjegova prva žena bila je Desa Đorđić, profesorica tjelesnog odgoja u tuzlanskoj gimnaziji. Oni koji su je poznavali opisali su je kao visoku, vitku, okretnu i živahnu, ali i razmaženu ženu koja je navikla sve dobiti. Ona i Miša dobili su kćer Slobodnaku.
Međutim, kada je Meša u Beogradu upoznao Daroslavu Božić, kćer oficira kraljeve vojske, nepovratno se zaljubio u nju. Osjećao je da je ona Božji dar.Desa je, pak, toliko mrzio Daku da ju je etiketirao kao preljubnicu, raspuštenicu, pljačkašicu kuće i nemoralnu ženu. Njezina je ljubomora bila toliko intenzivna da je Misha morao otići na sud svoje stranke kako bi se branio i objasnio.Zašto si ostavio ženu i kćer, bilo je pitanje koje su mu postavljali na svakom koraku.
- Neki su predlagali da mu se izrekne oštra opomena, ali su federalna ministarstva izrekla sankciju isključenja iz stranke zbog nelojalnosti stranci i kršenja stranačke etike. Drugim riječima, čovjek koji potječe iz partizanske obitelji i oženi ženu koja je također partizanka ne smije misliti da ima ljubavnicu kao neka nemoralna buržoazija, a ta ljubavnica je kći kraljevskog činovnika!
Ovo je vrlo bolan trenutak za Mišu, kojeg je Partija okrutno i nepravedno lišila brata. I tako je stranka kojoj se davno pridružio iz ideala jednakosti i istinskog uvažavanja čovječnosti pogriješila pokušavajući mu oduzeti drugu ljubav, bolnu, okrutnu bol njegove žene. On i Daka upoznali su se štiteći jedno drugo.Par je dobio dvije kćeri i proveo sljedećih 20 godina boreći se za svoju ljubav. Svi su bili ignorirani, odbačeni i prezreni. Meši najteže pada odbijanje kolega:
– Trebalo je neko vrijeme prije nego što su počeli prolaziti kroz mene kao da se kreću kroz zrak, ili me gaziti kao da hodaju po vodi. osjećam strah. Kako su me ubili? Nisam ozlijeđen? Jesam li opljačkan? Nisam mrtav, ali me više nema. Zaboga, ljudi, zar me ne vidite? – opisuje svoju situaciju u “Tvrđavi”.Kako je umro?Mehmed Meša Selimović preminuo je 11. jula 1982. godine u Jovanovoj ulici u Beogradu. Imao je 72 godine kada je mirno zaspao gledajući na televiziji finalnu nogometnu utakmicu Svjetskog prvenstva.
Bilo je 22 sata, dugo nakon što je otišao, a njegova sestra sjedila je uz njegovo nepomično tijelo – za ovu ženu sve je bilo vrijedno riskiranja, i Meša također.Pokopan je u Aleji zaslužnih građana, a nakon njegove smrti službene vlasti u Socijalističkoj Republici BiH tražile su da se Mešini posmrtni ostaci prenesu u Sarajevo i tamo pokopaju, no to se nikada nije dogodilo.
