Tišina na prvom katu bila je zaglušujuća. Znam da mi je muž kod kuće. Auto je bio parkiran ispred kuće, a ne u garaži, što je značilo da je danas stigao ranije nego inače. Da, i otišao sam rano. Sve je prošlo tako glatko i brzo, i stvarno sam odletjela kući na krilima sreće.
Pogledao sam u kuhinju i nisam vidio nikoga. Zatim je došla dnevna soba koja je opet bila prazna. Istrčao sam i stao u hodnik. Umjesto toga, tamo je bio ured mog muža i shvatila sam da je moj voljeni vjerojatno na poslu. Vrata su bila odškrinuta. Nasmiješila sam se i okrenula prema ogledalu koje je visilo na zidu, odlučivši poravnati svoju neurednu kosu i šminku.
- Pogledala sam se u ogledalo. U svom odrazu primijetila sam da je jak vjetar koji je puhao u kuću podigao zastore na prozoru, a propuh otvorio vrata ureda, kao da želi da vidim svog muža. Vidio sam to. Bogdan je lijep i gol.Prvo što sam ugledala bila su prekrasna leđa mog supruga. Dok sam se divio snažnim mišićavim nogama, nisam primijetio ono glavno.
Stisnula sam oči, prekrila ih rukama i očajnički odmahnula glavom, nadajući se da je to samo odraz. Bila je to samo zrcalna iluzija, ili možda noćna mora, a sada samo sanjam. Ne, ne. nemoguće. – rekla je samo usnama i pokušala zaustaviti drhtanje prstiju. – Samo mi se čini.Pažljivo sam maknula ruke s očiju i polako se okrenula držeći se za zid da se ne onesvijestim.Tada sam primijetio da djevojka ima lijepu pedikuru na noktima.Što? pedikura Darina, ti si izgleda poludjela. Možete li zamisliti takav apsurd kada vas vaš voljeni, dragocjeni muž vara
Skupio sam hrabrosti i napravio nekoliko koraka prema uredu. Malo sam se tresla, srce mi je lupalo u grudima. Usne su suhe, a jezik zalijepljen za nepce. Cijelo moje tijelo se opiralo, očajnički pokušavajući ne vjerovati svojim očima. Ali oči me nisu varale što sam se više približavao, to sam jasnije vidio stravičan prizor.Odjednom sam ostala bez daha.Zvuk je bio toliko glasan da se moj suprug odjednom okrenuo. Oči su mu bljesnule bijesom, a vene na jagodicama počele su divlje plesati. Škripao je zubima i vidjela sam kako mu se nosnice rašire od bijesa.
– što radiš ovdje? – Polako je prosiktao i ja sam zadrhtala od mržnje koju je izrazio tim riječima.- Bogdane, ali… što? što se događa Zašto? za što? – Bez riječi sam postavljao glupa pitanja koja nisu imala veze s temom.- Gubi se odavde. Brz! I zatvori vrata za sobom! – viknuo je i ja sam se odmaknula. Noge su mi odbile raditi, jecaji su mi pobjegli iz grla, a oči su mi se napunile gorućim suzama. Moj svijet se ruši, upravo sada, upravo ovdje, u ovom uredu. Moj svemir, nazvan “Dragi muž Bogdan Yurasov”, upravo je eksplodirao, stvorivši ogromnu crnu rupu.
- Pogledala sam u njegove tamne oči posljednji put i duboko udahnula. Odjednom sam skinula vjenčani prsten i bacila ga mužu u lice. Reakcije su mu uvijek bile brze, gotovo nestvarne. Ali sada se čini da je nadmašio samog sebe. Držao je prsten, dlanom naprijed, u šaci.- Požalit ćeš, ženo. – promrmljao je kroza zube.Ali nisam obraćao pažnju na ono što je rekao. Srce mi je bilo slomljeno i činilo mi se kao da je prestalo kucati. Glava me odjednom toliko zaboljela da sam dlanovima pritisnula sljepoočnice, okrenula se i izašla iz ureda.- Draga Zhannochka, probaj prsten. – tiho je rekao moj suprug.
Čula sam njegove riječi i odjednom se okrenula. Što je rekao? Mislio sam da nema razlike. Odjednom sam ugledao djevojku kako stoji, kose rasute po ramenima i leđima kao vodopad. Kao da sam prevarena, ali to nije najgore. Zapravo, Jennyno lice nije poznato samo meni. Sada me moja draga sestrična gleda i isprobava moj vjenčani prsten na prstu.“Jenny”, šapnuo sam, ali nitko me nije čuo.- Prevelik je, ljubavi. Bojim se gubitka. Prsti vaše žene su, općenito govoreći, predebeli… – nasmijao se moj bratić i stavio ruke oko vrata moga muža, – Želim novu.
- “Donijet će ti nešto novo, moja kraljice.” Okrenuo se i pogledao me hladnim očima. – jesi li još tamo? Mislio sam da sam ti rekao da izađeš i zatvoriš vrata za sobom. Nešto nejasno u vezi s onim što sam rekao, haNesigurno sam se okrenuo i napravio nekoliko koraka prema izlazu. Zamračio sam se u vidu, zgrabio ormar i počeo padati u…tamu.Osvijestio sam se kad su mi gurnuli amonijak pod nos. Uf, odvratno! Čak me i naježio niz kralježnicu. Dršćući od nepodnošljivog mirisa, okrenula sam se i prekrila lice rukama.
– Ne želim. Izbriši ga. – rekla sam, odjednom otvorivši oči i okrenuvši se, ugledala sam svog muža točno ispred sebe. Lice mu je bilo zabrinuto, a mrštenje se skupilo uz nos, otkrivajući duboke bore. – što se dogodilo? ništa ne razumijem. kako se osjećaš? – upitao je šokantnim glasom i spustio svoj vrući dlan na moje čelo. – Možda bismo trebali nazvati liječnika
– Ne. – Govorila je polako, još uvijek ne shvaćajući što se događa. – Zašto sam u krevetu?Pogledao sam oko sebe. Spavaća soba mog muža i mene. Sve je bilo kao i obično: cvijeće u vazi na toaletnom stoliću bilo je cvijeće koje sam jutros ubrala u vrtu. Posljednje jesenje cvijeće. Bijeli šešir od krizanteme odražava Bogdanovljevu i moju spavaću sobu. Slatko, ugodno i mirno. Moj bež ogrtač visi na vratima kupaonice pored jednog od smeđih kaputa mog muža. Tuširamo se ujutro, ne zajedno.Nismo dugo zajedno.Okrenula sam glavu i pogledala muževo lice. Natečene, ispucale usne…čini li se kao da su nastale od ljubljenja
Kosa mog muža je u neredu i definitivno treba češalj. Nesvjesno sam posegnuo za njim i otkrio da na mom prstu nema prstena. Moj prsten…U trenutku mi se u mislima pojavilo sjećanje od kojeg su mi prsti utrnuli, a oči napunile suzama.”Draga Jenny, probaj.””Prevelik je, dušo. Brinem se da ću ga izgubiti. Prsti tvoje žene su predebeli, a svejedno… želim nove.”U trenutku sam se sjetio svega i okrenuo se. Nisam imala snage pogledati tog čovjeka kojeg nisam poznavala, kojeg sam prije sat vremena voljela svim srcem, a sada sam ga toliko mrzila.
- Darina…slušaj. – Suprug je govorio polako, kao da provjerava svaku riječ.Nije potrebno objašnjenje. Sve sam to vidio i to mi je bilo dovoljno. – Zbacila je noge s kreveta i ustala. Otresla se i slučajno dotaknula vazu u kojoj je bila njezina omiljena krizantema. Letjela je manje od metra prije nego što je pala na pod. Jedva je stigao do vunenog tepiha prije nego što je eksplodirao, baš kao i naš obiteljski život s Bogdanom. Voda je prskala, cvijeće se rasulo, a snježnobijele glave udarale su u tijela ljudi iste boje. Kao da su spojile glave i izdahnule.
Je li ti ovo dovoljno? – suho je upitao muž, ne obraćajući pažnju na cvijeće i vaze. U kom smislu? – Odgovorila je pitanjem na pitanje, ne pogledavši muža. Znala sam da ću umrijeti ako ga pogledam u oči. U ovom bi trenutku moje srce prestalo kucati i ja bih umro. Bol zbog njegove izdaje bila je toliko nepodnošljiva da me svaki pokret boljeo. Kad sam došla u kupaonicu, zaključala sam se i nisam čula što mi je muž rekao.
- Sjela sam na rub kade, uhvatila se za rub kade i zatvorila oči. Protrese me jecaj, ali ne mogu… jednostavno ne mogu sada plakati. Samo ne pred mojim mužem. Bilo je dovoljno što sam se onesvijestio pred njima. Ne želim plakati i moliti te da me ne ostaviš. Pustio sam vodu i brzo oprao lice. Uzela sam četkicu i pastu za zube i izašla iz kupaonice. Ne želim uzeti ništa drugo. Iako shvaćam da bi bilo glupo otići ne ponijevši ništa. Ali još je neugodnije bilo pakirati se pred mužem – kamo ćeš? – Naglo je ustao i napravio nekoliko koraka prema meni. Zgrabio me je za zapešće i snažno stisnuo četkicu za zube, a pasta je ispuzala iz tube poput bijele vrpce. – Darina, nemoj to izmišljati.
Pusti me, nitkove! ——Smanjila se i pokušala se osloboditi njegove kontrole. Ali Bogdan je bio presnažan, previše ljut i previše ponosan da pusti svoju ženu. Hajdemo prvo razgovarati. Tada donosiš odluku. – rekao je smireno, bez imalo emocija, gledajući me.Donio sam odluku. Ne želim razgovarati s tobom. pusti me! – Toliko sam vrištala da su mi sline tekle po licu. – Mrzim te!Prestani histerizirati, Darina! Ne ponašaj se kao da si iznenađen? “Dobro, ozbiljno,” nasmijao se suprug, “zar ti stvarno misliš da ja, zdrav čovjek, mogu imati dovoljno intime u subotu, nakon romantičnog filma i vrhunca pjenušca, ili se samo pretvaram da sam oduvijek želio do!”
Govorio je slog po slog kao da sam retardirana. Stani, molim te. Drhtao sam od straha i mržnje prema ovom čudovištu. – Dosta!Oslobodio mi je zapešća i pala sam na krevet.Ti i ja smo u braku deset godina. deset godina. Nemamo djece jer ih ti ne možeš imati. Ti si neplodan cvijet, Darina. Obični neplodni cvijet. Znate, postoji takav cvijet, zove se neplodan cvijet jer ne daje ploda. Darina, i ti – samo prazna ploča.
Šuti Bogdane. Zamolio me da stavim ruke na uši i da drhtim od njegovog bijesa i njegovih riječi. Tako je bolno, više ništa ne razumijem. Ne znam gdje jedna bol počinje, a druga prestaje. Njegove su riječi izazvale toliku bol, kao da je bičem udarao po izloženom živcu, svaki put sve jače i jače, pokušavajući nanijeti što više boli. – Dosta! Molim! Jednog dana ćeš zažaliti zbog svojih riječi, ali bit će prekasno.
- Trebam nasljednika. Moj rođeni sin, sve će biti njegovo: moja firma, ova kuća, novac, imanje. Što mi možeš ponuditi, ženo? Ozbiljno? Zar stvarno mislite da dijete iz sirotišta može postati službeni član naše obitelji? Stvarno tako misliš? Ah, Darina, gluplja si nego što sam mislio.Ustala sam iz kreveta i osjećala sam se kao da će mi glava eksplodirati. Pogledala sam svog muža i pokazalo se da ga nikad nisam poznavala. Bogdan Yurasov ispao je pravo čudovište, a možda je čak i dobro što sam ga sada otkrio. Prije nego što bude prekasno.
Drago mi je da smo to razumjeli. – rekla je najčvršće što je mogla. – Odlazim jer ne želim više živjeti u istoj kući s tobom. kamo ideš Tko te trebaTo vas se više ne tiče. Izašao sam kroz vrata svoje spavaće sobe i vidio Jennu kako ide prema meniNjezina crvena kosa je letjela, a krvavo crvene usne bile su jednostavno odvratne. Molim vas otvorite vrata. – tiho je upitala ljubavnica mog muža. Nasmiješila sam se i pritisnula kvaku.”Molim vas… zabavite se.” Baš si dušo. Glasno je onjušila zrak i sa smiješkom ušla u spavaću sobu. – Hvala Bogdane.Zatim je nogom zatvorila vrata ispred mene.
