Danas govorimo o položaju radnika na našim prostorima u većini privatnih kompanija a slučajno se na društvenim mrežama povela rasprava o uposlenicima trgovačkog lanca Lidl.
Iako kupci često hvale ovu trgovinu zbog raznolikosti cijena i izravnosti, slike sigurnosnih kamera postavljenih direktno iznad blagajnika objavljene su na društvenim mrežama, što je dovelo do pitanja o granici između sigurnosti i kontrole. Prema “Blicu”, ove fotografije pokrenule su raspravu o tome je li ova vrsta praćenja legitimna ili prelazi granice radničkih prava.
Dilema koja se odmah pojavila bila je jednostavna: ali se također smatrala složenom: koriste li se kamere za sigurnost ili su zapravo namijenjene vršenju pritiska na zaposlenike? Ovo pitanje dobilo je na značaju jer se sve više zaposlenika iz različitih područja žali da tehnologija u velikim sustavima umjesto da im pomaže, postaje sredstvo za mjerenje trajanja njihovog rada u sekundama. Lidl, tvrtka koja je pokrenula promjenu ponašanja kupaca u regiji, ima tisuće kupaca svaki dan, a ljudi putuju u tvrtku kako bi kupili proizvode koji su jeftiniji od njihovih kolega u drugim zemljama.
Međutim, iza niskih cijena i dobro upravljanih polica mnogi sada prepoznaju još jedan aspekt – pritisak na zaposlenike, praćenje njihovog rada i nedostatak privatnosti na radnom mjestu. Nedavno objavljene fotografije prikazuju kamere postavljene odmah iznad blagajne, u kutu koji je blagajniku jasno vidljiv, što je dovelo do rasprave. Tvrtka je brzo reagirala, navodeći da su kamere isključivo namijenjene sigurnosti, sprječavanju krađe i zaštiti zaposlenika, a nisu namijenjene nadzoru radnika.
- Tvrde da su ove kamere uobičajena praksa u mnogim trgovinama diljem svijeta i da se ne koriste za ukoravanje zaposlenika. Međutim, stvarno iskustvo blagajnika često je drugačije. Kako je dokumentirao “Kurir”, neki zaposlenici tvrde da se osjećaju kao da ih netko drugi nadzire svake sekunde i da se boje pogriješiti zbog potencijalnog utjecaja koji bi to imalo na video. Nekoliko zemalja godinama prepoznaje sindikate kao prijetnju ovim praksama.
Također su naglasili da tehnologija, kada se koristi bez dovoljnih pravila i nadzora, može postati sredstvo nadzora koje predstavlja prijetnju osnovnim pravima radnika. Kamera koja je namijenjena zaštiti lako može postati sredstvo za mjerenje brzine tipkanja, načina na koji se postupa s kupcima, pa čak i malih pokreta koji nisu relevantni za posao. I tako dolazimo do pitanja koje je opsežnije od jedne slike: gdje je granica između sigurnosti i kontrole? Suprotno tome, neki dijelovi javnosti vjeruju da su ove mjere potpuno točne. Mnogi kupci tvrde da se broj krađa u trgovinama povećava, a posljedično raste i potražnja za sigurnosnim rješenjima.
Vjeruju da bi kamere trebalo instalirati kao logično sredstvo zaštite imovine i zaposlenika, posebno u velikim kompleksima s puno prometa. Međutim, ovaj argument često zanemaruje emocionalni i psihološki teret koji zaposlenici doživljavaju. Dok kupci ulaze i izlaze iz trgovine ne primjećujući kamere, zaposlenici svaki dan provode ispod leća kamera, što može dovesti do osjećaja nelagode i stalnog pritiska da budu superiorni. Lidl je postao popularan simbol modernog maloprodajnog sustava na Balkanu: brz je, učinkovit i pun tehnologije.
Međutim, upravo ta tehnologija posebno postavlja pitanje: postaju li ove prakse uobičajene i u zemljama koje još nisu otvorile Lidl? Hoće li uvjeti rada biti isti, hoće li se nadzor povećati ili smanjiti i hoće li se radnici osjećati sigurno i nepromatrano? Kamera koja se nalazi na blagajni, unatoč objašnjenju, i dalje predstavlja snažnu metaforu za nadzor koji je postao dio naše svakodnevice. Ova situacija nije samo priča o trgovini ili tvrtki: ona odražava širi društveni trend u kojem tehnologija, koja bi trebala pomagati ljudima, postaje oblik nadzora.
Zaposlenici u trgovinama već imaju veliku odgovornost biti brzi, uljudni i točni, a dodatni nadzor samo će povećati njihov stres. Možda možete promatrati kretanje kamerom, ali ne možete razumjeti umor, pritisak, emocije i istinske poteškoće svakoga tko je svaki dan osmi sat za blagajnom. Kako “Nova.rs” navodi, ove situacije postavljaju pitanja u vezi s budućnošću tržišta rada i tehnologije koju će ljudi koristiti ili koristiti. Rasprava o kamerama u trgovinama, posebno u Lidlu, ima važne implikacije koje moramo razmotriti: jesu li kamere tamo radi sigurnosti ili kontrole?
Imaju li zaposlenici pravo osjećati se sigurno i nepromatrano? Mogu li poslodavci sudjelovati u tehnologiji koja uzrokuje stres i strah? Osim toga, je li naše društvo spremno zapitati se kolika je cijena ulaska u trgovinu koja prodaje proizvode po nižoj cijeni? U razdoblju kada se tehnologija uključuje u svaki sektor života, ključno je zapamtiti da radnici nisu strojevi i da svako radno mjesto mora imati barem određeni stupanj pristojnosti.
Ova situacija ne bi se trebala ograničiti na kratku raspravu na internetu, već bi trebala biti upozorenje da mir zaposlenika nije cjenovno elastičan i da sigurnost ne bi trebala biti izgovor za pretjeranu kontrolu. U svijetu s tankom granicom između nadzora i pritiska, i dalje ostaje pitanje hoćemo li odabrati put razumijevanja i predanosti ili put tihe kontrole nad ljudima koji održavaju sustav.