Vjenčanica Lepe Lukić hit je i za današnje standarde, pogledajte samo: Isplivala jedina fotografija vjenčanja pjevačice sa suprugom kojeg je uhvatila u preljubi

Podeli objavu

U današnjem članku vraćamo se nekoliko decenija unazad, u period kada je Lepa Lukić, ikona narodne muzike bivše Jugoslavije, zakoračila u brak po prvi put. Iako je danas mnogi pamte kao damu koja zrači dostojanstvom, ne samo u mladosti nego i u poznijim godinama, rijetki su vidjeli fotografije s njenog prvog vjenčanja koje otkrivaju nježnu, mladalačku stranu jedne legendarne umjetnice.

Postoje trenuci koji ostaju zauvijek upisani u kolektivno pamćenje – među njima su i stare fotografije slavnih ličnosti koje nas vraćaju u vremena kada su ljudi s više pažnje birali riječi, odjeću i ponašanje. Upravo takva slika dolazi iz mladosti Lepe Lukić, kada je prvi put izgovorila sudbonosno “da”. Njen život, bogat iskustvima i prekretnicama, nije bio lišen izazova, ali je svakim korakom izgrađivala imidž žene koja ne pristaje na manje od slobode i poštovanja.

  • Rođena da osvaja pozornice, Lepa je decenijama bila jedna od najtraženijih pjevačica narodne muzike. Iako su je nove generacije upoznale i kroz televizijske formate, među publikom su se javljala i razočaranja jer su neki smatrali da nastupi u poznim godinama narušavaju njen ugled. No, iza glamura i reflektora, nalazio se život prepun uspona i padova.

Danas, Lepa živi mirnim i povučenim životom, povremeno primajući novinare u svoj dom. U razgovorima bez zadrške govori o emotivnim ranama koje je zadobila kroz godine. Prvi brak sklopila je s Tomom Lukićem, čovjekom čije prezime i danas nosi. U početku je taj brak djelovao kao ispunjenje snova, ali se ubrzo pokazalo da ljubomora i nesigurnost partnera mogu ugušiti i najiskreniju ljubav. Toma joj nije dopuštao razvod i punih sedam godina joj je ograničavao slobodu, pretvarajući zajednički život u emocionalni zatvor.

Iz tog iskustva izašla je ranjena, ali odlučna da ne odustane od sebe. U drugom braku s Vladimirom Perovićem doživjela je još jedno razočaranje – bio joj je nevjeran, što ju je duboko povrijedilo. Ipak, nije klonula duhom. Treći put se udala za Milana Milanovića, čovjeka s kojim je provela skoro dvije decenije. Taj brak naziva jedinim istinski stabilnim i ispunjenim, dokazom da čak i nakon brojnih padova, prava ljubav ipak može doći.

Danas, kada se osvrne unazad, Lepa sa sigurnošću tvrdi da je biti sam bolje nego biti nesretan u paru. Nije poražena, već osnažena, i sada živi onako kako je oduvijek željela – u miru, slobodna i sa dostojanstvom. Njena priča podsjeća nas da sloboda dolazi tek kada naučimo da volimo sebe više nego ideju o ljubavi koja nas sputava.

  • U istom duhu borbe i samopronalaženja, priču gradi i Suzana Mančić, još jedno veliko ime s estrade. Njena iskustva s televizijom, naročito s direktorom produkcije Sašom Popovićem, otkrivaju pritiske s kojima se žene suočavaju u svijetu šoubiznisa. Popović je, prema njenim riječima, imao stroge kriterijume izgleda, što je dodatno opterećivalo već zahtjevan posao pred kamerama.

Kako bi izbjegla zdravstvene probleme tokom dugih snimanja, Suzana je pronašla jednostavno, ali efikasno rješenje – dijelila bi obrok s kolegom kako bi sačuvala snagu i fokus. To možda djeluje trivijalno, ali takvi trenuci govore o praktičnoj snalažljivosti i potrebi da žena sama sebi bude podrška, pogotovo kada se očekuje savršenstvo u svakom kadru.

Poseban značaj za Suzaninu karijeru imao je angažman u emisiji “Loto”. Iako je u početku mislila da će je ta uloga spriječiti da se afirmiše kao ozbiljna pjevačica ili voditeljica, vremenom je shvatila da je upravo ta pozicija bila prekretnica u njenom profesionalnom životu. Naučila je prihvatiti svoje okolnosti i prepoznati potencijal u svemu što joj život nudi, pa čak i u onome što je nekada doživljavala kao prepreku.

I Lepa i Suzana su žene koje su prošle kroz brojne izazove, ali su iz svakog izašle snažnije. Njihove sudbine podsjećaju da vrijeme ne mora biti neprijatelj, već saveznik koji nas uči kako da poštujemo vlastite izbore, gradimo sopstvenu sreću i budemo zahvalne na lekcijama koje donosi život.

 

 

 

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -