U današnjem članku prisjećamo se života jedne od najpoznatijih estradnih umjetnica osamdesetih godina Vide Pavlović, žene koja je svojom pjesmom i harizmom osvajala publiku širom bivše Jugoslavije, ali koja je u privatnom životu nosila teret teške sudbine.
- Iako je ostvarila ogroman uspjeh na muzičkoj sceni, najveća bol pratila ju je zbog činjenice da nikada nije mogla postati majka. Sama je više puta otvoreno govorila kako je upravo ta nemogućnost bila rana koja nikada nije zarasla, bez obzira na sve aplauze i priznanja koje je dobijala.
Njen životni put bio je obilježen i burnim odnosom sa drugim suprugom, violinistom Stevom Jovanovićem. Njihova ljubavna priča počela je sedamdesetih godina, a iako je brak bio ispunjen velikim usponima i padovima, trajao je dvije decenije. Steva je u intervjuima govorio da je njihova najveća bol bila nemogućnost da imaju potomstvo. Zajedno su prolazili kroz liječenja i nade, ali sudbina im nije dozvolila da se ostvare kao roditelji. Uprkos tome, nisu dozvolili da ih ta bol potpuno slomi – odlučili su da usvoje njenog sestrića Lazu, koji je ostao bez oca.
Laza je odrastao u njihovom domu, gdje mu je Vida bila prava majka u svakom smislu riječi. Dok je Steva znao da bude strog i postavlja pravila, Vida je uvijek nalazila način da ga zaštiti i oprosti mu dječačke nestašluke. Iako su ga odgajali strogo, pružili su mu ljubav i sigurnost, a kasnije je Vida postala posebno vezana za njegovu djecu. Sama je govorila kako su ti trenuci porodičnih okupljanja bili jedni od najsretnijih u njenom životu.
Njihov prvi susret ostao je duboko urezan u sjećanju. Steva je često prepričavao kako ga je Vida oborila s nogu čim ju je ugledao u jednom restoranu. Njena jednostavna pojava, farmerke i košulja vezana u čvor, bila je samo uvod u ono što je uslijedilo kada je zapjevala. Publika je bila očarana, a Steva je odmah shvatio da pred sobom ima izuzetnu ženu. Iako nisu živjeli u izobilju, isticao je da su uvijek znali uživati u malim stvarima – u pjesmi, zajedničkom radu i prijateljstvu s ljudima.
- Ipak, njihova ljubavna priča nije imala bajkoviti kraj. Nažalost, Steva je na kraju napustio Vidu zbog druge žene, što je pevačici nanijelo ogroman bol. Ljudi iz njenog okruženja pričali su da ju je to slomilo, jer ga je voljela više od svega. Njena komšinica je kasnije govorila da je upravo ta izdaja bila jedan od razloga zbog kojih je Vida u kasnijim godinama postala potištena i povukla se u sebe.
- Kao i mnoge velike umjetnice, i ona je posljednje godine života dočekala u samoći, boreći se sa tugom i alkoholom. Ipak, nikada nije prestala da osjeća i dijeli ljubav prema svojoj publici. Sama je u intervjuima govorila da je ljudi svuda dočekuju s radošću, oslovljavajući je sa „kraljice“, ali da je iza osmijeha uvijek postojala sjena tuge. Bila je svjesna da godine prolaze i da će jednom morati da se povuče, ali se s tim pomirila mnogo teže nego što je očekivala.
Njena prijateljica svjedočila je da je najveća rana u njenom srcu bila što nema djece, a dodatno ju je boljelo to što je izgubila ljubavnu sigurnost koju je imala sa Stevom. Uprkos svemu, on je kasnije priznavao da nijedna žena nije mogla da zamijeni Vidu i da je ona bila ljubav njegovog života. Govorio je da je s njom proveo najljepše godine, da su i nakon razvoda nastavili živjeti pod istim krovom i da ga sve u životu podsjeća na nju.
Njenu sudbinu prokomentarisala je i Lepa Lukić, koja je istakla da ju je savršeno razumjela. Obje nisu imale djece, a taj osjećaj praznine bio je nešto što ih je vječno pratilo. Lepa je govorila da je s godinama uspjela da tu tugu potisne, ali da je u mladosti često mislila o tome i da zna koliko je Vidi bilo teško.
Na kraju, kada se govori o Vidi Pavlović, ne može se govoriti samo o njenoj muzici, iako su njene pjesme obilježile jedno doba i ostale trajno upamćene. Iza estradne zvijezde skrivala se žena dubokih emocija, ogromne snage, ali i neizlječive tuge. Njena priča pokazuje koliko se iza sjaja reflektora može kriti samoća i bol, ali i koliko ljubavi jedna žena može pružiti onima oko sebe, čak i kada joj život uskraćuje ono što najviše želi.
Sudbina Vide Pavlović ostaje podsjetnik da ni slava, ni aplauzi, ni popularnost ne mogu uvijek ispuniti prazninu u srcu. Njena pjesma živjeće još dugo, ali ono što je publika često zaboravljala jeste da iza moćnog glasa stoji žena koja je sanjala o majčinstvu, voljela bez mjere i patila u tišini. Upravo ta iskrenost i životna drama čine da se i danas, godinama nakon njenog odlaska, o njoj govori s jednakim poštovanjem i toplinom.