Već neko vrijeme osjećam kako sumnje u muževu vjernost postaju sve jače, a taj osjećaj me doslovno izjeda. Ta misao je postajala gotovo nepodnošljiva. Nakon gotovo 15 godina braka, sve što sam vjerovala o našem odnosu sada mi se činilo kao laž. Iako sam na početku pokušavala opravdati njegove promjene ponašanja kao neku krizu srednjih godina, znakovi su postajali sve očigledniji i jasniji. I dok sam u početku pokušavala odagnati te misli, sve više sam bila uvjerena da me vara. Samo je bilo pitanje s kim.
Prošli vikend nisam više mogla podnijeti teret tih sumnji. Donijela sam odlučujući korak. Rekla sam mu da idem na službeno putovanje, dok sam zapravo smislila plan. Smjestila sam se kod svoje majke, nekoliko kilometara izvan grada, kako bih imala dovoljno vremena i prostora da saznam istinu. Na neki način, osjećala sam da to moram učiniti jer nisam mogla živjeti u ovoj neizvjesnosti. I, nažalost, ono što sam otkrila bilo je šokantno.
Sam sat vremena nakon što sam otišla, muž je dovezao svoju ljubavnicu u naš stan. Tada je nastupio trenutak šoka. Nisam mogla vjerovati vlastitim očima. S kim me varao? Moja najbolja prijateljica. Osoba koju znam gotovo 25 godina, s kojom sam prolazila kroz mnoge životne uspone i padove, s kojom sam dijelila gotovo sve u životu, uključujući i vlastitog muža. Nije bilo ništa što nisam podijelila s njom. Nikada nisam ni pomislila da bi ona mogla biti ta koja će mi okrenuti leđa na ovaj način.
Osim što me duboko boli gubitak muža, najveći udarac mi je bio to što sam izgubila prijateljicu. To me dodatno povrijedilo. Mislila sam da sam joj vjerovala, da je ona neko na koga se mogu osloniti. A sada shvaćam da nisam bila samo prevarena od strane svog muža, već i od strane osobe kojoj sam vjerovala kao prijateljici. Šokiralo me i to što je ona tri godine starija od mene, a, iskreno, izgleda duplo starije. Ima 45 godina, dok ja izgledam kao da imam 35. Ta činjenica mi je dodatno zadala bolan udarac, jer nisam mogla vjerovati da će ona, koja je bila moj oslonac, postati izvor toliko tuge.
Na neki način, možda me i spasilo to što joj nisam otkrila svoje sumnje ranije. Ako bih to učinila, možda nikada ne bih saznala ovu istinu. Možda bih nastavila živjeti u iluziji, vjerujući da je sve u redu, dok su oni iza mojih leđa nastavili s onim što su radili. Sada ne znam što dalje da radim. Osjećam se duboko povrijeđeno i iznevjereno, i kao da mi je cijeli svijet srušen. Moje povjerenje je slomljeno, a ja sam potpuno izgubljena, bez ikakvih odgovora na to kako dalje krenuti u životu koji više nije onaj koji sam poznavala.
BONUS TEKST
Da li ste znali da osmijeh nije samo univerzalni izraz sreće, već i nevjerovatan način da se poboljša zdravlje? Istraživanja pokazuju da osmijeh može imati pozitivan uticaj na naše fizičko i mentalno stanje. Kada se osmjehnemo, aktiviramo brojne mišiće na licu koji šalju signale našem mozgu, oslobađajući hormone sreće kao što su dopamin, endorfin i serotonin. Ovi hormoni pomažu da se smanji nivo stresa, olakšaju bolovi i poboljša raspoloženje. Zato se često kaže da je osmijeh “besplatna terapija”.
Još zanimljivije, osmijeh je zarazan. Kada vidimo nekoga ko se osmjehuje, naš mozak automatski reaguje i često nesvjesno uzvratimo osmijehom. Ovo je povezano s našim empatijskim odgovorom – kada se osmjehnete nekom, velika je vjerovatnoća da će vam ta osoba uzvratiti osmijeh, stvarajući tako lančanu reakciju pozitivnih emocija.