Uspavana osećanja

Podeli objavu

Diši.
Nije čak ni sačekao da mu ona ponudi da sedne, odmah je zauzeo mesto naspram nje. Plašila se da će u njegovim očima primetiti njoj dobro poznati sjaj. Da li će moći da prikupi hrabrost i da ga pogleda pravo u oči? Međutim, on je odmah ispod stola ispružio duge noge, zbog čega je ona morala svoje da povuče. Mrzela je sebe zbog slabosti koju je pokazala. Dakle, još uvek nije ravnodušna prema njemu. Dodavola s njim!
Zašto je, od svih ljudi koje je poznavala, baš Brajan Maršal morao ovde da dođe? I šta on ovde traži? On je jedini čovek koga ona nikad nije mogla obmanuti. Prošlo je nekoliko meseci pre nego što su meštani saznali njeno ime, a sad je sedela s čovekom koji je o njoj znao previše i zato je opasan po nju.
Nije mogla da se pretvara da je ona neko drugi i da ga ne poznaje. Pojma nemam ko je Vinona Jejts, mogla bi da kaže i to čak ne bi bila laž, zar ne? Imala je pravo na to da porekne sopstvenu egzistenciju i da pobegne iz prethodnog života, koji joj je postao pretežak. Deo nje to je želeo, i to baš žestoko.
Ali njegov pogled pokazao joj je da ju je bez ikakve sumnje prepoznao. Ledeno mu se osmehnula, a po takvom osmehu bila je poznata od detinjstva. Taj osmeh nije joj stizao do očiju.
– Kriva u smislu optužnice – rekla je zadivljujuće opušteno. Činilo se da nije nimalo impresionirana čovekom, zbog čije je blizine osetila drhtaj niz kičmu. Skliznula je u stolici, ali je uspela da zadrži ravnodušan izraz lica. Primetio je da joj je pogled prazan, a čini se da je baš to i očekivao.
– Dobro, dobro, čujem – izazovno ju je gledao, a blagi osmeh titrao mu je na usnama. Da li je to bio znak prezira? – Nisam ovde otkrio ni horde paparaca ni jahte na obali, koje udaraju u stene, ni klubove za bogataše, koji se u njima silno dosađuju. Da li si možda pogrešila, pa si došla ovamo umesto na Ažurnu obalu?
-1 ja se radujem što tebe vidim – promrmljala je, kao da nije primetila njegov prekorni ton. I zašto bi na to reagovala? Uostalom, zar je trebalo da se navikne na to da čitavog života trpi prekore? – Koliko se dugo nismo videli? Pet godina? Možda šest? Ako ne računamo onaj intermeco…

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava