Udala se za Egipćanina nakon što ga je videla samo jednom: Došla da živi kod njega pa preživela pakao, pobegla glavom bez obzira kući, a njegov potez šokira

Podeli objavu

U današnjem članku govorićemo o jednom iskrenom i duboko ličnom iskustvu koje se tiče ljubavi na prvi pogled i izazova koje donose veze između različitih kultura. Nikol je kroz svoj život prošla kroz snažne emotivne prekretnice, ispunjene radošću, ali i teškoćama koje su povezane sa suživotom u potpuno različitim društvenim i verskim okvirima.

Njena priča osvetljava koliko ljubav može biti moćna, ali i koliko je važno razumeti i prihvatiti razlike koje ona nosi.Nikol je pre četiri godine krenula na spiritualno putovanje u Egipat, mesto koje joj je promenilo život na načine koje nije mogla ni zamisliti. Na poslednjem danu tog putovanja, u običnoj prodavnici tekstila, upoznala je Mahmuda. U tom trenutku, nešto je kliknulo — snažna privlačnost i neobjašnjiva povezanost. Gledajući ga u oči, pomislila je: „Čoveče, ala je sladak“. Taj jedan dan koji su proveli zajedno bio je dovoljan da se njihova veza započne, iako su se ubrzo morali rastati zbog udaljenosti između Egipta i SAD-a.

  • Ipak, njihova komunikacija nije prestala. Nakon samo nedelju dana dopisivanja, Mahmud joj je izjavio ljubav i zaprosio je. Ta vest je bila šokantna, ali i prelepa, i Nikol je odlučila da se vrati u Kairo kako bi se udala za njega. Njihova veza bila je izrazito intenzivna i brza, ali sa sobom je nosila i mnoge izazove. Kulturne i verske razlike između njih bile su ogromne prepreke koje nisu mogli da ignorišu.

Četiri godine života u Egiptu bile su za Nikol iskušenje na svakom koraku. Kao žena, suočila se sa strogo definisanim pravilima islamskog braka i društvenim normama koje su joj često delovale ograničavajuće. Morala je da se pokriva u javnosti i stalno vodi računa o ponašanju, što je bilo u suprotnosti sa njenim ličnim uverenjima i načinom života koji je poznavala u Americi. Pokušavala je svim silama da se prilagodi, da udovolji svom mužu i njegovoj kulturi, ali je na kraju osetila da gubi sebe.

Nije joj bilo lako da prihvati da joj neko nameće pravila i očekivanja, naročito jer je odrasla uz majku koja je bila snažna i nezavisna žena. Nije volela da joj se govori šta da radi, a naročito nije bilo lako da to dolazi od supruga. Osećala je da je u toj ulozi pritisnuta, kao da mora da žrtvuje deo svoje ličnosti.

Posle svega, odlučila je da ne odustane bez borbe. Veruje da nisu iskoristili sve mogućnosti da se njihova ljubav održi, pa je odlučila da Mahmud dođe kod nje u Ameriku preko bračne vize. Ovo je njihova poslednja šansa da zajedno uspeju, iako nije sigurna šta ih tamo čeka i koliko će biti lako prilagoditi se novom životu. Ipak, nada je jača od straha.

  • Sa druge strane, Mahmud jedva čeka da bude sa svojom ženom u SAD-u. On izražava koliko mu nedostaje Nikol i koliko je bio oduševljen kada ju je prvi put ugledao. Za njega je ona bila najlepša žena na svetu. Iako je Nikol brzo došla u Egipat i udala se za njega, teškoće koje je doživela pri odlasku iz Los Anđelesa i život u novoj zemlji bile su prevelike.

Oboje su se trudili da njihova veza uspe, ali Nikol je ipak odlučila da se vrati kući. Sada je red na Mahmudu da napravi korak i započne novi život u Americi. Iako je zabrinut zbog nepoznatog okruženja, manjka poznanika i potrebe da pronađe prijatelje i džamiju, njegova ljubav prema Nikol je jača od svih tih briga. On je spreman da učini sve da njegova žena bude srećna.

Ova priča jasno pokazuje koliko su ljubav, tolerancija i međusobno razumevanje ključni faktori u vezama koje prevazilaze kulturne i verske granice. Nikol i Mahmud su primer koliko je teško uskladiti različite svetove, ali i koliko se vredi boriti za ono što se smatra pravom ljubavi. Ljubav nije samo osećanje – ona je i posvećenost, kompromis i snaga da se prevaziđu prepreke.

U konačnici, njihova priča nije samo o ljubavi na prvi pogled, već o izazovima koje ta ljubav donosi kada se sudare različiti svetovi. Nikol i Mahmud se suočavaju sa stvarnošću koja je često teža od bajki, ali ne odustaju od svoje želje da budu zajedno. Njihova vera u zajedničku budućnost daje im snagu da koračaju napred, i u tome leži lepa i istinita poruka o ljubavi u savremenom svetu.

 

 

 

 

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -