Milan Štrljić, jedan od najpoznatijih i najcenjenijih glumaca bivše Jugoslavije, izuzetno je uticao na razvoj srpske i regionalne kinematografije, a i njegov privatni život privukao je značajnu pažnju javnosti. Iako je već decenijama prisutan na velikom ekranu i u pozorištu, njegov odnos sa porodicom, a posebno sa kćerkom Ivom, oduvek je bio predmet spekulacija i medijskih nagađanja. Iva Štrljić, naslednica svog oca, mlada i talentovana glumica, odlučila je da prati očeve stope i posveti se glumi, što je očigledno nasleđeno iz porodice koja ima duboke korene u umetnosti.
Milan, koji je prepoznatljiv po svojim ulogama u filmovima i na televiziji, a poznat je i po tome što se ne voli eksponirati u medijima, nedavno je napravio izuzetak i otvoreno govorio o svom životu, porodici i profesionalnoj karijeri. Iako je stekao ogromnu slavu i uspeh, Milan je često isticao kako nije osoba koja voli biti u centru pažnje van svojih profesionalnih uloga. Međutim, u nedavnom intervjuu, govorio je o svom odnosu sa kćerkom Ivom, o tome kako su se razvijali njihovi životni putevi i kako se nosi sa činjenicom da nisu u svakodnevnom kontaktu.
Razvod, preseljenje i novi početak u Hrvatskoj
Milan Štrljić, tokom turbulentnih 90-ih godina, donio je važnu odluku da napusti Beograd i preseli se u Hrvatsku, što je imalo dugoročne posledice na njegov život, ali i na odnose u njegovoj porodici. Naime, Milan je, pre nego što je napustio Beograd, prošao kroz razvod sa suprugom Slavicom, s kojom ima dvoje djece – sina Luku i kćerku Ivu. Odlazak iz Beograda bio je težak, posebno zbog toga što Milan nije mogao biti prisutan za svoju kćerku Ivu u tim ranim godinama kada je ona odrastala. Iako je bio svestan da je odluka da se preseli u drugi grad izazvala udaljenost u njihovom odnosu, Milan je govorio kako to nije imalo negativnog uticaja na Ivin izbor da se posveti glumi.
Profesionalni distanca i međusobno poštovanje
Milan je nedavno u intervjuu otvoreno govorio o tome kako vidi svoju kćerku u profesionalnom smislu i o njihovim odnosima. On priznaje da iako je uvek bio prisutan u njenom životu, u smislu davanja saveta ili direktnog uplitanja u njen profesionalni razvoj, nije smatrao da mu je to potrebno. Iva, koja je već postigla značajan uspeh u glumi, prema njegovim rečima, izvrsno obavlja svoj posao i on joj nije bio potreban kao mentor. Milan ističe da nikada nije imao želju da se pojavi u istom projektu sa svojom kćerkom, bilo da je reč o filmu ili pozorištu, jer smatra da bi to moglo stvoriti nepotrebne nesporazume i izazvati profesionalnu distancu koja im je potrebna.
Ovaj iskreni pristup otkriva mnogo o odnosima u porodici Štrljić, koji, iako nisu u svakodnevnom kontaktu, zrače međusobnim poštovanjem i razumijevanjem. Iako su njihovi profesionalni putovi različiti, Milan sa velikim ponosom govori o Ivinim uspehu i njenoj sposobnosti da sama upravlja svojom karijerom. On smatra da nije potrebno da se njihovi putevi preklapaju, jer svaki od njih ima svoj jedinstveni put u umetnosti.
Zaključak
Milan Štrljić je, uprkos mnogim životnim izazovima, uspio da izgradi impresivnu karijeru i ostane posvećen svojoj porodici. Iako su njegovi odnosi sa kćerkom Ivom prošli kroz faze distanciranja zbog njegovog preseljenja u Hrvatsku i različitih životnih puteva, njihova međusobna podrška i poštovanje nikada nisu izostali. Milan se ponosi Ivinim uspehom i smatra da je ona, kao mlada glumica, u potpunosti sposobna da se nosi sa svim izazovima koji joj dolaze. Iako nikada nisu radili zajedno u profesionalnim projektima, oboje su pronašli svoje mjesto u kulturnom životu i svojim radom doprinose bogatstvu srpske i regionalne kinematografije.
