Frank je bio vrlo pažljiv i ljubazan u New Yorku, uistinu nježan, sasvim drugačiji nego onaj tamnooki divljak u Currie Halfu… Ona porumeni sjetivši se prošlog ljeta, onoga zbog čega se cijele godine nije vraćala na farmu, nalazeći ispriku za isprikom da bi provela praznike daleko od kuće. Činilo se da Rusell ne primjećuje i ne mari zbog njezine napadne odsutnosti. Kao da ne zapaža da ona upadljivo nastoji izbjeći da ga spomene u svojim rijetkim pismima i telefonskim razgovorima. Ali, na nj ionako ništa ne djeluje. Ništa osim zemlje koja je sav njegov život i sva njegova strast. Uvijek samo zemlja. Nije mogla shvatiti, jer je mrzila plodnu crnu zemlju, koja joj je otela roditelje.
Oči joj se zamagle pri toj uspomeni. Ona je nekoć bila dijete koje bi Frank Tyler i njegova obitelj promatrali s gađenjem. Bila je prljava, odjevena u izblijedjelu staru pamučnu haljinu. Uvijek je bila bosa, a kosa joj je bila raščupana, iako se njezina nježna majka trudila da je uredi. Iovorila je tako da ju je Russell namršteno, slušao. Kad joj je bilo osam godina, one strašne godine kad joj je otac umro zbog nepažnje jednog nadničara, a majka podlegla upali pluća, bila je prava mala divljakuša i gotovo nepismena. Russell Currie podigao je tu ratobornu malu odrpanku u naručje i odnio u svoju veliku kuću, svladavajući njezine udarce i kletve. Zapovjedio je Mattie da joj uredi sobu, izazovno rekavši ocu i maćehi da je donio čvrstu odluku.- Ona pripada meni – rekao je Bakeru i Mindy s odlučnim sjajem u tamnim očima. – Obećao sam njezinoj majci na samrti da ću je uzeti, i napravit ću od nje pristojnu djevojku pa ma što me to stajalo.
” Nije bilo lako, prizna ona pokajnički. Ali Baker i Mindy prihvatili su je otvorenih ruku. I mala Eileen ju je zavoljela kao neko mače. S Russellom je bilo drugačije. On je bio tvrd i strog. Njezino se buntovno ponašanje istrošilo u sukobima s njegovom čvrstom voljom. Odlučno i brižljivo potisnuo je okolnosti pod kojima je umro njezin otac u njezinu podsvijest. Kupovao joj je odjeću, razvijao njezin oštar um i otupio joj oštar jezik. U deset kratkih godina pretvorio ju je u pristojnu djevojku. Podigao je silnu graju kad je u njezinoj osamnaestoj godini Baker stao na njezinu stranu kad je zahtijevala od Russella da je pusti u koledž na sjeveru. Ali, u toj jedinoj prilici Baker je utjecao na svog tvrdoglavog sina i Lutecia je provela svoju volju – prvi i jedini put.
