Tatjana tvrdi da je oživela 3 dana posle smrti: “Prošla sam kroz raj i pakao i videla jezive prizore, Bog mi je rekao da svima prenesem ovo”

Podeli objavu

U današnjem članku donosimo jedinstvenu i potresnu ispovest žene koja tvrdi da je doživela kliničku smrt i nakon tri dana ponovo oživela.

Njeno ime je Tatjana Anisimova Bjelous, doktorka iz Ukrajine i majka petoro dece. Ovaj događaj dogodio se 1991. godine u Odesi, a njena priča ostavila je mnoge u neverici. Prema njenim rečima, tokom trodnevnog boravka u stanju smrti, duhovno je proživela raj, pakao i čistilište, a sve sa ciljem da prenese poruku koju je, kako tvrdi, dobila direktno od Boga.

  • Tatjana je, usled tumora na mozgu, završila na operacionom stolu. Tokom operacije preminula je, a njeno telo je odneto u mrtvačnicu. Kada je porodica došla po telo tri dana kasnije, dočekala ih je zapanjujuća vest – Tatjana je oživela. Jedino je njen suprug, Večeslav, bio uveren da će se njegova žena vratiti u život jer je, kako kaže, imao duhovnu poruku od Boga.

Tatjana se priseća trenutka buđenja – hladnoće, bola i neverice žene u mrtvačnici koja ju je ugledala živu. Taj šokantni susret označio je početak Tatjanine svedočke misije. Ispričala je kako je odmah nakon smrti, kao duša, stajala pored svog tela i gledala lekare kako pokušavaju da je ožive. Zatim se uputila niz hodnik, videvši muža kako se moli. Iako mu je pokušala reći da je dobro, nije je mogao čuti.

Potom je, kako opisuje, prošla kroz tunel – mračan, hladan i vlažan, koji se završavao jarkim svetlom. U tom svetlu pojavio se anđeo, ne Isus, kako je prvobitno pomislila. Taj anđeo ju je poveo na putovanje kroz duhovne svetove, a Tatjana je postala svedok sopstvenog života. Pokazano joj je sve što je činila, govorila i mislila. Knjiga života otkrila joj je koliko puta je bila neiskrena, okrutna prema deci, i koliko malo je istinski tražila Boga.

U nastavku putovanja, anđeo joj je pokazao Božji presto, a svetlost koja ga je okruživala bila je neizdrživo jaka. Nije joj bilo dozvoljeno da gleda u Božje lice. Kada je pokušala da to učini, anđeo joj je spustio glavu. U tom trenutku Bog joj je postavio jednostavno, ali teško pitanje: “Šta si učinila za mene?” Iako je odgovarala da se molila, pokazano joj je kako su te molitve bile površne, ispunjene razmišljanjima o svakodnevnim obavezama. Tek tada je shvatila da nikada nije istinski zahvaljivala, već je samo tražila.

U jednom trenutku pred njom se ukazala Golgota, a Bog joj je rekao da su njeni gresi među onima zbog kojih je njegov sin razapet. Tatjana je tada zavapila za oprost, a Bog joj je odgovorio da su joj gresi oprošteni kroz žrtvu Hristovu. Bila je svedok veličine Božje milosti, ali i upozorena da svet ide ka svom kraju i da treba da upozori druge.

  • Anđeo ju je zatim poveo kroz raj. Opisala ga je kao mesto neizmerne lepote – meka trava, mirisno cveće, voćke pune plodova i reka koja izvire iz Božjeg trona. Tamo je srela svog sina koji je umro kao beba. Prepoznala ga je kada ju je nazvao “mama”. Bila je preplavljena emocijama, ali ga nije smela dodirnuti jer joj je rečeno da se mora vratiti na Zemlju. Videla je i svog oca koji je, iako grešan, ušao u raj jer se iskreno pokajao pred smrt.

Putovanje se nastavilo kroz maglenu zavesu, iza koje se nalazilo čistilište. Tamo je osetila nesnosan smrad i žeđ, čula je metalnu muziku i jauke duša koje su uzalud pokušavale da pronađu mir. Ove duše, kako kaže, nisu činile dovoljno zla da završe u paklu, ali ni dovoljno dobra da uđu u raj. Čekale su konačni Božji sud.

Među najpotresnijim prizorima bili su oni u kojima je videla duše abortirane dece koje vape za životom. One, tvrdi, mogu ući u raj samo ako se njihovi roditelji iskreno pokaju. U dubljim delovima pakla videla je demone koji muče duše na najstrašnije načine – seku ih, spajaju i ponovo muče. Posebno su je potresle sudbine ljudi koji su u životu širili razdor među drugima.

Najviše ju je šokirao susret s bakom koja je, iako pobožna, u paklu zbog ogovaranja i kletvi. Na jeziku joj je bila užarena štipaljka, a vatra je spaljivala njeno telo iznova i iznova. Takođe je videla mnoge ravnodušne ljude – one koji nisu činili ni dobro ni zlo – kako trpe kaznu.

Na kraju je videla vrhovnog demona kome su manji demoni donosili ljudske duše. Prepoznala je jednog političara koji je još uvek živ na Zemlji. Anđeo joj je rekao da je prodao svoju dušu Sotoni, a demon sada živi kroz njega na Zemlji.

Nakon svega, anđeo ju je dotakao i Tatjana se iznenada vratila u svoje telo. Njeno iskustvo ostavilo je dubok trag i potpuno joj promenilo život. Od tada, kaže, njen zadatak je da upozorava ljude, svedoči o onome što je videla i poziva ih na pokajanje i veru u Boga.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -