Nakon što je Tamara Lazić Strugar primila svoju dijagnozu, nije dopustila da padne u očaj. Umjesto toga, pronašla je nevjerojatnu unutarnju snagu koju ni sama nije bila svjesna da posjeduje, a koja je postala ključna u njenoj borbi za život. Tamara je žena koja nije samo izgradila uspješan život, već je sada postala simbol otpornosti i nepopustljivosti, suočavajući se s izazovima koje joj život donosi s nevjerojatnom hrabrošću i odlučnošću.
Tamara je doktorka iz Beograda koja je izgradila iznimno uspješan život u Americi. Njen put ka uspjehu počeo je dok je još bila studentkinja na prestižnom Univerzitetu Jejl, gdje je briljirala i bila najbolja u svojoj generaciji. Nije stajala na tome – usavršavala se u raznim dijelovima svijeta, od Španije do Čilea, i postala jedan od najcjenjenijih doktora u svijetu. Ovdje nije bila samo profesionalno uspješna, nego je i ispunila svoje osobne snove: udala se za svoju “zabranjenu ljubav”, svog kolegu sa studija Džona, i rodila dvoje predivne djece, stvarajući obitelj koju je voljela i koja je bila njen najveći oslonac.
- Potekla je iz izuzetne porodice; njen otac, Jadran Lazić, bio je jedan od najpoznatijih jugoslovenskih fotografa, a njena majka, Vesna Lazić, bila je priznata pravnica. S takvim temeljima, Tamara je bila opremljena za uspjeh, ali nikada nije mogla predvidjeti da će jednog dana biti suočena s tako strašnom dijagnozom koja bi mogla zauvijek promijeniti njen život.
Na jednom od redovnih pregleda, Tamara je doživjela trenutak koji će je zauvijek obilježiti. Iako su simptomi bili relativno blagi i povremeni, osjećaj umora i osjetljiv stomak postali su signal nečega ozbiljnog. Godinu dana prije toga, njezina kolonoskopija bila je uredna, bez naznaka bilo kakvih abnormalnosti, ali je krv u stolici, koja je počela pojavljivati, bila znak koji nije ignorirala. “Prvo što sam rekla svojoj doktorki bilo je – molim vas, recite mi da ovo nije rak”, prisjeća se Tamara, prepun straha. Iako je njezina doktorka smirivala, objašnjavajući da je kolonoskopija bila u redu, Tamara, kao doktor, znala je da krv u stolici može biti ozbiljan znak. Naredna kolonoskopija otkrila je tužnu istinu – prisutnost tumora.
Taj trenutak nije označio kraj njezinog života, već početak borbe za njega. Dijagnoza je bila šokantna, ali nije potonula. Uz ovu tamnu dijagnozu, Tamara je također pronašla snagu koja ju je vodila u potrazi za nadom. Njezina borba nije bila samo protiv bolesti, već i protiv svih prepreka koje joj je život stavio na put. Potraga za rješenjem nije bila jednostavna, a njen put je bio ispunjen izazovima. Međutim, ona nije dopuštala da joj bilo što oduzme volju za životom.
U svojoj borbi za preživljavanje, Tamara je istraživala sve dostupne opcije. Nedavno je promovirala svoju novu knjigu pod nazivom “Kožodovštine”, a u tom trenutku podijelila je i vijest da je pronađen donor za transplantaciju jetre, budući da je rak metastazirao na ovaj organ. No, transplantacija je bila moguća samo ako PET skener ne pokaže metastaze na drugim organima. Nažalost, to nije bio slučaj, jer su pronađene nove dvije sitne lezije u plućima. Tamara je bila suočena s mogućnošću da transplantacija nije opcija, ali njezina borba nije stala. “Lezije su premale za biopsiju, pa ćemo ih pratiti. U međuvremenu, borim se sa zdravom ishranom, akupunkturom, suplementima i alternativnim terapijama”, rekla je Tamara, pokazujući svoj nepopustljiv duh.
- Bez obzira na sve poteškoće i negativne prognoze, Tamara nije odustajala. Posjetila je Njemačku, gdje je primala specifičnu vakcinu i terapiju, te se konzultirala s mnogim doktorima. Svi su bili jednoglasni – nema šanse za izlječenje jetre, a transplantacija ostaje jedina i najbolja opcija. Iako su joj rekli da je donor već pronađen, Tamara nije gubila vjeru. I dalje je nastavljala živjeti i boriti se, odlučna da ostane tu za svoju djecu. “Kada sam shvatila da je transplantacija jedina opcija za duži život, odlučila sam da odbacim strah. ‘Idemo dalje, korak po korak, što god treba da se uradi, uradićemo’ – to je bio moj odgovor”, dodala je Tamara, ostavljajući snažnu poruku o tome kako se mora suočiti sa životom, bez obzira na okolnosti.
U njezinoj borbi za život, Tamara nije bila sama. Najveća podrška bila joj je obitelj, osobito njen suprug Džon Strugar, profesor i neurohirurg, koji je bio uz nju kroz cijeli proces. Njihova ljubavna priča započela je na Univerzitetu Jejl, gdje su se upoznali dok je Tamara bila studentica, a Džon već iskusni kirurg. Njihova ljubav nije bila bez prepreka, jer im je rečeno da veza između studenta i profesora nije dopuštena. No, oni nisu odustali, a njihova ljubav se nastavila rasti. Kad su se vjenčali i dobili djecu, Tamara je poslala fotografije svom bivšem dekanu, pokazujući mu da ljubav kao njihova može uspjeti.
Džon je bio i ostao njena najveća podrška u ovoj borbi. Tamara priznaje da bez njega i njihove djece ne bi bila sposobna nositi se s tim ogromnim izazovom. Njena obitelj je bila njena snaga i motivacija, a ljubav prema njima je bila ono što ju je tjeralo da se bori za svaki trenutak života. Kroz ovu tešku borbu, Tamara je pokazala nevjerojatnu hrabrost i odlučnost, a njen primjer inspirira sve nas da, čak i u najtežim trenucima, pronađemo snagu da nastavim dalje, jer život je borba, ali borba koja se isplati.