“Napravio sam brojne greške, a sad mi je žao što nisam više, niti što više ne izražavam ljutnju, jer kad posrnem neminovno ću pogriješiti – to će biti isključivo moje, a sve ostalo je tuđe”, zabilježio je uvaženi pjesnik Dušan Trifunović koji je 28. siječnja 2006. i pol. pokopan po vlastitoj želji u Sremskim Karlovcima.
Duško je rođen u Sjekovcu kod Bosanskog Broda. Nakon završene srednje trgovačko-šumarske škole odlazi u Sarajevo na studij književnosti. U tom je okruženju istinski prihvatio svoj identitet pjesnika. Međutim, ovo veselje je kratko trajalo. Rat koji je izbio 1992. Duška Trifunovića pretvorio je u izbjeglištvo, zemlju koju je nazivao “maglom”.U Beograd je stigao posljednjim Lastinim autobusom iz Sarajeva, a kod sebe je imao samo ključ od zapaljenog stana.“Spoznao sam svoju smrt”, javljao je u to vrijeme svojoj rodbini u Beogradu.
- Konačna kompozicija koju je napisao uključuje stihove “Ima nešto u tome što me nećeš i u tome što ja ne želim tebe”, odražavajući njegova osjećanja tijekom boravka i rada u Novom Sadu.Dok su mu nudili posao, dane je najradije provodio putujući vlakom do Skoplja ili kroz unutrašnjost Srbije. Što mu je oduzimalo vrijeme u tim vlakovima Skladao je poeziju, kako je Duško rekao, prema pričama njegovih rođaka, da je mogao efektno pisati stihove samo u vlaku.
Bio je srčani bolesnik koji je izrazio želju da odustane od liječenja, umjesto toga želeći smrt. Na dan njegova sprovoda, dok su lijes iznosili iz kapelice, na nebu se od tragova aviona stvorio broj osam koji simbolizira beskonačnost. Idol mu je bio Branko Radičević, rođen u Slavonskom Brodu, dok je Duško došao iz okolice Bosanskog Broda, Fruške gore.
Vjerojatno je da sada razgovaraju i skladaju pjesme za anđele u tom kraljevstvu. U Izraelu postoji vjerovanje da čovjek stvarno ne umire dok sam sebe ne zaboravi. U skladu s tim, oni postižu oblik besmrtnosti između dva područja — ovozemaljskog postojanja i dubokog svijeta pjesnika. Darko Trifunović osvrće se na ovu pripovijest, prisjećajući se života i doprinosa svog strica, cijenjenog pjesnika Duška Trifunovića. Evo tri pjesme Duška Trifunovića koje morate znati:
- Priznajem da sam pogriješio.Napravio sam brojne greške, a sad mi je žao što nisam bio odvažniji i odvažniji, jer samo na greškama se uči; kad posrnem, ti pogrešni koraci bit će samo moji, dok svi ostali pripadaju različitim pojedincima.Počinio sam brojne prijestupe, pretrpio mnogo patnje i nadmašio tvoje krute standarde. Priznajem svoje grijehe i predviđam da ću učiniti još jednu pogrešku; međutim, dajem sve od sebe da mnoge ljude usrećim svojim prekrasnim nedjelima.
Priznajem svoju grešku; Nisam bio nježan cvijet, a također priznajem da nisam odgovarao tebi, kojoj je nedostajalo hrabrosti. Stoga nitko neće htjeti sudjelovati u mom prijestupu, a ja ga se ne bih odrekao, čak ni kad biste htjeli.Pristao sam ispuniti bilo koju ulogu koju želite.Pristao sam ispuniti ulogu koju god želi.U ovom trenutku otkrivam sebe kako predajem svoju bit svom osobnom demonu.A ja ću postojati samo kao mala crna točkica.Nakon ove utakmice, kad me onesposobe.Kad me nježno dovedu do rastakanja.
Pristao sam preuzeti bilo koju ulogu koju želi.Vjerovao sam da su životinje ispunjene strahom.Plamen koji prati moj put.Upravo sam u to vjerovao.Sada ga nosim jer je stručno skrojen da mi pristaje.Neću dati da se nešto zove meni u čast.Neću dati da se nešto zove meni u čast.Bio sam u krivu; u ovom trenutku sam prestao brojati.
Na kraju dana se nemam na koga osloniti.Dok pjevam, živim.Dosadašnja poznanstva, budući suputnici.Neka moje melodije budu trajna uspomena na mene.Prizovi moje sjećanje kroz melodije koje sam skladao.Puno čudaU svijetu ispunjenom bezbrojnim čudima.Svaki pojedinac proživljava svoje jedinstvene drame.i neka tamo putuje moja melodija.
Unutar svega toga postoji nešto što mi znači.Ravnodušna sam prema tuđem mišljenju, jer sam prvenstveno usredotočena na sebe.zbog melodije koja izlazi iz sjeneNjezine riječi zapanjujuće podsjećaju na molbu.Njezin zvuk ima kvalitetu koja duboko rezonira sa mnom.U ruci koja gestikulira u znak pozdrava ili prijetnje, u noći kada zvijezde stoje u svečanoj samoći,Unutar vječne sunčeve svjetlosti, za mene postoji duboko značenje u svemu tome.