Ljubav, najuzvišeniji osjećaj, ima moć stvaranja, ali ima i moć razaranja. Da bi preživjela, potrebna mu je brižna njega, poštovanje i, što je najvažnije, povjerenje. Kada je to povjerenje narušeno, to utječe na svaki aspekt života, ostavljajući ožiljke ne samo na srcu ljubavnika, već i na duši voljene osobe.Ljubica je bila žena čija je ispovijest toliko šokirala one koji su je slušali da je shvatila svoju pogrešku. Njena poruka je snažna i bolna, ali i pouka svima koji su je spremni čuti:
“Molim sve koji čitaju ovu ispovijest da uče na mojim greškama.” Ljubav zaslužuje poštovanje, a povjerenje se teško stječe, ali lako gubi. Moje greške su sa mnom svaki dan, ali nadam se da će “Kajanje biti početak mog iskupljenja.” Kad se odlučila otvoriti, ispričala je priču za koju je rekla da bi mogla poslužiti kao filmski scenarij. No, ovo nije priča o herojstvu ili sretnom završetku, već priča puna prijevare, boli i žaljenja. Ljubica priznaje da nikada ne treba varati jer to može uništiti nas i one koje volimo.
- Kad je tijekom trudnoće prisiljena napustiti dom, toplina koju je godinama nakupila je zastrašujuća. Ali još strašnije od toga je spoznaja da je isplela mrežu laži i obmana koja ju je na kraju uhvatila u zamku.”Zovem se Ljubica i odrasla sam u malom selu gdje su tajne, skandali i pogreške postale dio moje svakodnevice. Te su pogreške obilježile i moj život u svijetu u kojem su ljudi bili brzi u suđenju, a spori. Odrasla sam u okruženju u kojem je osuđivanje napravio je “Oprosti.
Mladost joj je bila ispunjena snovima o ljubavi, obitelji i srećom, ali je bila i ispunjena iskušenjima koja su je odvela na krivi put. Kada je povjerenje njezina muža trebalo biti njezino sigurno utočište, prekršila ga je.Sada Ljubica nosi težinu njegovih djela i pokušava pronaći iskupljenje. Njezino kajanje nije samo isprika mužu, nego i vapaj za razumijevanjem i oprostom za muža, sebe i život.
Njezina nas priča podsjeća da ljubav ne treba uzimati zdravo za gotovo. Ona nas poziva da razmislimo o svojim postupcima, krhkosti povjerenja i koliko lako možemo povrijediti one koje volimo. Jer na kraju, kad sve – materijalno, površinsko, prolazno – nestane, ostaju samo naše emocije i tragovi koje ostavljamo u tuđim životima.Ljubav zahtijeva istinu jer samo istina može održavati odnose svijetlima. Neka nam svima Ljubičina priča bude putokaz da cijenimo ono što imamo i da ne dopustimo da se izgubi zbog trenutnih slabosti.
- Život joj je bio sve samo ne lagan. Udala se mlada za Milana, čovjeka kojeg je voljela svim srcem, no brak nije ispao kako su oboje zamišljali. Godine su prolazile, a unatoč njihovoj želji i trudu, nisu uspjeli dobiti dijete. Pokušavali smo deset godina. Ljubica priznaje da je to bilo dugo desetljeće ispunjeno nadama, razočarenjima i čežnjom za malim bićem koje će unijeti svjetlo u naše živote.
Počeli su je obuzimati očaj i usamljenost.Milan je dobar čovjek, vrijedan i požrtvovan, ali ne znam kako se nositi s boli koja me razdire. Tada sam upoznao našeg susjeda Zlatka. Njegova pažnja i nježnost bili su utjeha koja mi je trebala. Nisam razmišljao o posljedicama. Slaba sam – kroz suze je priznala.
OtkrićeNjezina tajna veza sa Zlatkom trajala je mjesecima sve do jedne kobne noći kada je napravila neoprostivu pogrešku – zaboravila je zatvoriti Facebook račun na računalu koje je koristila kod kuće. Njezina je svekrva, znatiželjna i sumnjičava, pročitala informaciju koja je razotkrila Ljubičinu prijevaru.
“Trudna sam, u četvrtom mjesecu. Znam da dijete nije Milanovo, ali želim da mogu kriti istinu dok ne smislim što da radim. Silno želim dijete, ali samo sam pisala Zlatki “Trudna sam s njegovim djetetom i ostat ću u Milanu dok ne završimo naš plan zajedničkog života”, rekla je.
- “Sjećam se tog jutra, ustala sam i otišla u kuhinju skuhati kavu, a svekrva je sjedila ispred mog kompjutera i gledajući u njega, pomalo u nevjerici sam je pitala: “Nado, jesi li? dobro si, čudan si. Odmahnula je glavom: “Kako si to mogao učiniti?” “Ljubica je u ovom trenutku već shvatila istinu, ali nije očekivala da će priča imati ovakav kraj. Da bi se obranila rekla je: “Ti i tvoj sin koji ne može ni imati djece, natjerajte se i ja ću vam dati najbolje godine.”
Moja svekrva je burno reagirala. Izbacila je Ljubicu iz kuće ne želeći da u njenom domu živi ova žena koja je izdala njenog sina i cijelu obitelj.Taj je trenutak bio kraj mog starog života. Milan je bio slomljen. Moj ga je grijeh povrijedio na način na koji se nikad nisam mogao iskupiti. Osjećao sam se užasno. Skrenula sam pogled, bilo me sram pogledati ga u oči. On Ne, ali do tada, mislim da ne bih trebao biti bez djece, ali priznajem da sam nepravedan.”Gubitak i žaljenje
Vrijeme donosi novu bol. Ljubica je izgubila dijete koje je nosila. U tom sam trenutku shvatio koliko sam platio svoje greške. Bilo je jasno da me je Bog kaznio. Nisam više bila ista žena i nisam imala snage nastaviti sa Zlatkom. Pogledao sam ga s prijezirom. Njega krivim za sve što se događa, tako mi je lakše”.
Veza sa Zlatkom je pukla. Njegova sebičnost i bešćutnost postali su nepodnošljivi. Sve što je gradila na lažima i obmanama srušilo joj se pred očima, a ona je ostala sama, bez muža, bez djece, bez podrške.Tada sam shvatio što znači kajanje. Počela sam preispitivati svoje odluke i suočiti se s vlastitom istinom. Bio sam žrtva ne samo okolnosti nego i vlastitih slabosti.
Poruke drugimaLjubica danas piše ovu ispovijest u nadi da će njena priča drugima poslužiti kao pouka. – Ako moja priča može spriječiti jednu osobu da napravi istu grešku, onda moja bol ima smisla. Naučio sam koliko je važno biti pošten, odan i pun ljubavi. Shvaćam da slabosti lako mogu uništiti sve što smo gradili godinama.
