U današnjem članku donosimo nekoliko savjeta kako reagirati ako vas netko povrijedi. Danas su ljudi jako sebični i gledaju samo sebe, ne mare za tuđe osjećaje, u nastavku ovog telkksta ćemo vam pokazati kako se obraniti od takvih ljudi…
Doista, prijatelji moji… Svatko od nas je u nekom trenutku života stisnuo šaku u džepu i pomislio: “Vratit ću mu ovo tako što ću mu dopustiti da osjeti bol.” Neki su se tako osjećali zbog izdaje, drugi zbog prijevare, a treći zbog neizrečene istine. Muka duše nije beznačajna. Međutim, kao što nas mudri često podsjećaju, čovjek zapravo ne pada kada posrne; nego su izgubljeni kad ostanu dolje.
- Ovo je bit pripovijesti. Cilj nije tražiti osvetu, već uzdići se iznad. Prava snaga nije u odmazdi, već u tome da budeš veći, jači i mudriji.U životu svakog pojedinca neizbježno postoji trenutak koji karakteriziraju osjećaji izdaje, povrijeđenosti ili prevare. Rane uzrokovane lažima, prijevarom ili nepravdom ne mogu se lako zacijeliti. Ponekad te ozljede mogu ostati nevidljive, ali tinjaju iznutra. U tom olujnom stanju tjeskobe i nemoći javlja se želja za onim što se obično naziva osvetom.
Međutim, netko se može zamisliti: što ako prava osveta nije u odmazdi protiv pojedinca, već u kretanju naprijed – s dostojanstvom i mirne savjesti? Što ako je najmoćnije oružje protiv nepravde, zapravo, sreća
Prirodna je reakcija da doživimo osjećaje ljutnje, tuge ili razočaranja kada nas drugi povrijede. Međutim, dopuštanje tim emocijama da dominiraju našim svakodnevnim životom može dovesti do toga da postanemo zarobljenici svojih prošlih iskustava. Umjesto da svoje živote posvetimo trpljenju boli i traženju osvete, trebali bismo se usredotočiti na to da svoju energiju posvetimo vlastitoj dobrobiti.
- Oprostiti ne znači zaboraviti ili oprostiti postupke drugoga; nego označava prestanak nošenja tereta koji nam ne pripada. Oprost je izraz unutarnjeg oslobođenja. Oni koji odluče oprostiti ne doživljavaju gubitak; umjesto toga, postižu pobjedu. Iako oprost ne mijenja prošlost, on ima moć promijeniti budućnost. Svaka rana može poslužiti kao svjetionik otpornosti. Umjesto da budemo zarobljeni u ciklusima tuge i osvete, imamo priliku kanalizirati svoju bol u osobni rast. Kad nam je učinjena nepravda, možemo tvrditi: “Dobro, sada ćeš svjedočiti o mom pravom karakteru – ne kroz djela osvete, već kroz moja postignuća.
Ulaganje u obrazovanje, napredovanje u karijeri, tjelesnu spremnost i osobni rast služi ne samo kao bijeg od patnje, već i kao podsjetnik da se novosagrađeno ne može lako razgraditi. Svako postignuće predstavlja tihi odgovor onima koji su htjeli da ne uspijemo. Nakon što proživite tugu, ključno je izbjeći povlačenje u izolaciju. Zaštita sebe od svijeta ne nudi nikakvu zaštitu; nego potiče usamljenost. Stoga je bitno da njegujemo odnose s pojedincima koji nas cijene i brinu za nas. Prijatelji, obitelj, pa čak i novi poznanici mogu uvelike pridonijeti našem procesu ozdravljenja.
Temelj pravih odnosa leži u autentičnosti. Prihvaćajući sebe i shvaćajući svoju vrijednost, stvaramo manje prostora za prijevare i štetne pojedince. Ova spoznaja utire put za postupnu obnovu vjere – kako u dobrotu svijeta tako iu naše vlastito biće. Na kraju dana, surova stvarnost je da nikakva količina osvete ne može osigurati trajni mir. Iako može ponuditi privremenu utjehu, osjećaj unutarnje praznine ostaje. Stoga je bitno da se posvetimo aktivnostima koje potiču našu cjelovitost.
- Terapija, meditacija, tjelovježba, pisanje, umjetnost, molitva – sve su to načini koji mogu potaknuti osjećaj dobrobiti u nama samima. Kada postignemo unutarnji sklad, vanjske okolnosti gube sposobnost da nas značajno uznemiravaju. Uostalom, istina je i jasna i upečatljiva: naša sreća uzrokuje više boli onima koji nam žele nauditi nego što bi to mogla učiniti bilo kakva odmazda.
Svjedočenje našem smijehu, rastu i ljubavi služi kao podsjetnik na njihov neuspjeh, a ta spoznaja predstavlja trijumf koji nadilazi svaki čin osvete.Najučinkovitiji način pokazivanja da nas nisu uspjeli slomiti je da vode naše živote kao da nikada nisu imali moć nad nama. Trebamo hodati uzdignute glave, s osmijehom na licu i mirom u srcu.