U današnjem članku vam pišemo na temu običaja vezanih za Aranđelovdan i pitanja koje mnoge vernike najviše zbunjuje da li se za ovu slavu priprema žito ili ne.Riječ je o tradiciji koja se prenosi generacijama, a koja ponekad dovede do zabune zbog miješanja crkvenog učenja i narodnog predanja.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici svake godine 21. novembra obilježavaju Aranđelovdan, slavu posvećenu jednom od najpoštovanijih nebeskih zaštitnika – Svetom Arhangelu Mihailu. Međutim, iako je ovaj dan duboko ukorijenjen u tradiciju, među ljudima se uporno provlači isto pitanje: da li se priprema slavsko žito, ili je ovaj običaj izostavljen jer se Arhangel Mihailo smatra „živim svecem“.
U narodu je već dugo prisutno vjerovanje da Sveti Arhangel Mihailo, slično Svetom Iliji, nikada nije prošao kroz biološku smrt, te da zbog toga ne spada u svetitelje za koje se priprema žito. Ovo tumačenje često se prenosi usmeno i mnoge porodice dovodi u nedoumicu kada dođe vrijeme pripreme slavske trpeze. Ipak, važno je razumjeti da crkveno učenje i narodna predaja nisu uvijek isto, a u ovom slučaju razlika je izuzetno značajna.
Crkva jasno ističe da koljivo nije isključivo simbol sjećanja na umrle, već mnogo dublji duhovni znak. Kuvana pšenica predstavlja život, vaskrsenje i povezanost s Bogom, a njeno prinošenje tokom krsne slave ima višestruko značenje. Ona je molitva, zahvalnost, izraz vjere, ali i sjećanje na pretke koji su živjeli u pravoslavnom duhu. Upravo zato se žito sprema za sve slave – bez izuzetka.
- Patrijarh Pavle, čija se učenja i danas duboko poštuju, posebno je isticao da je vjerovanje o „živim svecima“ i izbjegavanju žita pogrešno i neosnovano. U svojoj poznatoj knjizi dao je objašnjenje koje je i danas najjasnije tumačenje ovog običaja. Prema njegovim riječima, koljivo se ne priprema za svetitelja kao pojedinca, već se prinosi u slavu Boga, u čast svetitelja kom je slava posvećena, i u pomen svih upokojenih predaka koji se pamte kroz molitvu. Drugim riječima, smisao žita nije vezan za to da li je svetitelj fizički umro ili ne – njegova namjena je duhovna, a ne istorijska.
Ovo objašnjenje mijenja čitav pogled na tradiciju. Mnogo je porodica koje su, oslanjajući se na usmene predaje, izostavljale žito za Aranđelovdan vjerujući da tako „treba“. Međutim, crkva naglašava da je upravo priprema koljiva izraz poštovanja prema svetitelju, ali i molitveni most između živih i upokojenih. Žito nas podsjeća da život nije prolazan, da smrt nije kraj, i da je vjera ta koja povezuje sve generacije.
Kuvana pšenica simbolizuje nadu u vaskrsenje, obnovu života i Božju milost. Ona je jedan od najvažnijih elemenata svakog slavskog obreda, jer predstavlja način da se zahvali Bogu na daru života, ali i da se sačuva uspomena na one koji su bili prije nas. Koljivo nije čin tugovanja, već čin vjere, a njegov miris i ukus podsjećaju na svetost trenutka u kojem se porodica okuplja pod istim krsnim znakom kao i njihovi preci.
Uprkos tome, narodne predaje često mogu stvoriti različite interpretacije. Tradicija je živa, mijenja se kroz vrijeme, i zato nije neobično da su neka tumačenja udaljena od crkvenog učenja. Ali zvaničan stav Srpske pravoslavne crkve nedvosmislen je: slavsko žito je obavezan dio svake krsne slave, pa tako i Aranđelovdana. Njegova priprema nije izraz žalosti, već izraz poštovanja, zahvalnosti i duhovne svijesti.
- Zato je važno da se običaji shvate pravilno, jer upravo u njihovom smislu leži ljepota pravoslavne tradicije. Krsna slava nije samo gozba – ona je duhovni događaj, trenutak zbližavanja porodice, zajednička molitva i čuvanje identiteta. Kroz nju se poštuju i svetitelji i preci, ali i vrijednosti koje čuvaju dom.
Žito, kao simbol večnog života, ostaje jedan od najprepoznatljivijih znakova te povezanosti. Ono na Aranđelovdan ima istu težinu kao i na svakoj drugoj slavi – jer smisao koljiva nije u tome da se svetitelji razlikuju, već da se oda čast Bogu i molitveno spomenu oni koji su živjeli i vjerovali prije nas.
Na kraju, razumijevanje ovih običaja pomaže vjernicima da slave sa još većom sviješću i toplinom. Kada se žito postavi na slavsku trpezu, ono stoji kao podsjetnik da se život nastavlja, da je vjera most koji povezuje generacije i da tradicija živi sve dok se prenosi sa ljubavlju i poštovanjem
