Slaviša oženio Albanku pa sa njom dobio dvoje dece: Prve dve godine imali su samo 1 problem, a onda je usledio pakao

Podeli objavu

U današnjem članku, želimo podeliti priču o Slaviši Joviću, Srbinu iz sela Zebince u opštini Novo Brdo na Kosovu, i Raziji Metaj, Albanki, čija ljubav je uspešno prevazišla brojne prepreke, uključujući jezičke i kulturne barijere.

Njihova priča nije samo priča o ljubavi, već i o hrabrosti, borbi za opstanak i borbi protiv predrasuda.Slaviša i Razija su se upoznali u situaciji u kojoj su obe strane morale da ulože napor kako bi ostvarile zajednički život. Razija je, kako bi bila bliže svom partneru, odlučila da uči srpski jezik i posvetila je dve godine svog života tome.

  • Ovaj čin je bio znak njene posvećenosti Slaviši i želje da izgrade budućnost zajedno. Ova posvećenost je nešto što se često ne sreće, jer je u današnjem svetu lako skliznuti u prejudicirane stavove i predrasude prema drugima. Razija je odlučila da se potpuno posveti izgradnji odnosa sa Slavišom, što pokazuje njenu unutrašnju snagu i želju da prevaziđe sve prepreke koje su se nalazile pred njom.

Međutim, njihova ljubav nije bila bez izazova. Par se suočavao sa značajnim problemima, među kojima je bio neprihvatljiv stav lokalnih albanskih komšija, koji nisu podržavali njihov odnos. Zbog toga su Slaviša i Razija morali da naizmenično stražare noću kako bi zaštitili svoju farmu krava, koja je bila njihov glavni izvor prihoda. Bilo je to vreme puno nesigurnosti, straha i stresa, ali ljubav između Slaviše i Razije nije popustila.

Razija Metaj Jović, u jednom od svojih izjava, istakla je kako nema problema sa svojom familijom zbog toga što je odlučila da se uda za Srbina. Međutim, dodala je da komšije, koji su bili Albanci, prave probleme, čime je jasno pokazala da je zajednica u kojoj žive postavljala velike prepreke njihovoj svakodnevici. Nažalost, ovo je česta situacija u regijama gde su etničke razlike duboko ukorenjene, ali ljubav i poštovanje mogu prevazići čak i najdublje podele.

  • Slaviša Jović je, s druge strane, u intervjuu pre dve godine, govorio o tome kako voli svoje selo i želi da ostane tamo sa svojom porodicom. Iako se suočava sa mnogim izazovima, on je bio odlučan da se bori za svoju decu i obezbedi im bolju budućnost. Njegova posvećenost porodici i želja da obezbedi osnovne životne uslove za svoju decu, ćerku Marinu i sina Mihajla, bila je snažna motivacija koja ga je pokretala kroz sve teškoće.

Kako bi poboljšali svoju ekonomsku situaciju, Slaviša i Razija su dobili pomoć od Humanitarne organizacije Kosovsko Pomoravlje iz Parteša. Ova organizacija je prikupila sredstva i obezbedila građevinski materijal za izgradnju prostorije u kojoj će proizvoditi sir, što je trebalo da im pomogne da stabilizuju svoju ekonomsku situaciju. Predstavnik organizacije je istakao kako je njihova misija da pomognu porodicama poput Jovića, pružajući im potrebnu podršku i pomoć za pokretanje biznisa i poboljšanje životnih uslova. Pomoć koja je stigla u pravom trenutku omogućila je Slaviši i Raziji da nastave sa izgradnjom svoje farme i da unaprede proizvodnju, čime su im stvoreni bolji uslovi za život.

Jovići su ovu pomoć primili sa velikim zahvalnostima, jer je značila mnogo za njihov dalji razvoj. U planu su imali da završe izgradnju nove kuće, za koju su im bila potrebna velika sredstva. Kao i mnoge druge porodice u sličnim situacijama, oni su se borili da dođu do tih sredstava, radeći naporno i suočavajući se sa mnogim preprekama na putu.

Priča Slaviše i Razije Jović nije samo priča o ljubavi, već i o hrabrosti da se prevaziđu teške životne okolnosti. Ovaj par je pokazao da prava ljubav ne poznaje granice, a njihova priča o preprekama i borbi za opstanak u svetu prepunom nesigurnosti i predrasuda daje nadu da, uprkos svim izazovima, ljubav i posvećenost porodici mogu stvoriti temelje za bolju budućnost.

 

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -