U današnjem članku donosimo priču o čovjeku koji je, uprkos popularnosti i uspjehu, kroz život koračao sa teretom tuge koji nikada nije zacijelio.
- Feđa Stojanović, poznat i cijenjen glumac s prostora bivše Jugoslavije, bio je simbol umjetnosti i predanosti, ali i primjer koliko su unutrašnje borbe slavnih često nevidljive javnosti.
Rođen 1948. godine u Aleksincu, Feđa je odrastao u skromnoj učiteljskoj porodici. Otac mu je bio pravnik, a majka je vodila dramsku sekciju, što je kasnije imalo presudan uticaj na njegov životni izbor. U djetinjstvu je otkrio ljubav prema glumi, koju je godinama kasnije pretvorio u karijeru obilježenu brojnim zapaženim ulogama u teatru i na filmu. Svoj profesionalni put ostvario je u pozorištima poput “Ateljea 212”, gdje je ostavio dubok trag kao vrstan i predan umjetnik.
Iza scene, međutim, Feđin život bio je prožet brojnim bolnim poglavljima. Dvaput se ženio, a iz prvog braka dobio je sina Uroša Stojanovića, talentovanog režisera koji je ostavio značajan trag u domaćem filmu. Uroš je postao poznat po ostvarenju “Čarlston za Ognjenku”, filmu koji mu je donio priznanja, ali i veliko razočaranje, jer su očekivanja industrije i okoline bila prevelika.
Godine 2017., Feđa je doživio tragediju koja ga je nepovratno promijenila – iznenadnu smrt sina, koji je preminuo u svom stanu u Beogradu u 44. godini života. Vijest je stigla iz Amerike, gdje je Uroš živio, radio i nedavno se oženio. Iako su posljednji pregledi pokazivali da je zdrav, vjerovalo se da je uzrok smrti bio infarkt. Feđa je tada otvoreno rekao da se njegov sin nikada nije žalio na zdravstvene probleme i da ga je vijest zatekla potpuno nespremnog.
- Posebno bolna bila je činjenica da su otac i sin godinama održavali kontakt isključivo preko e-maila. Uroš se nakon razvoda roditelja povukao u sebe, postao sve zatvoreniji i rijetko se vraćao u Srbiju. Njegova rečenica da će se vratiti “samo u metalnom sanduku” duboko je urezana u pamćenje svih koji su je čuli. Na oproštaju u Jugoslovenskoj kinoteci okupili su se prijatelji, kolege i porodica, ali je Feđa nosio najteži teret – gubitak djeteta koji nijedna riječ, aplauz niti uspomena nije mogla ublažiti.
- Samo nekoliko godina nakon te tragedije, krajem 2020., Feđa je podvrgnut teškoj operaciji – zbog tumora mu je odstranjen bubreg. Iako su okolnosti bile ozbiljne, pokazao je izuzetnu hrabrost i odlučnost da nastavi dalje. Govorio je kako se osjeća dobro i da se trudi da živi što normalnije, čak je i šaljivo dodavao da ne bi ni znao da mu nedostaje bubreg da mu to neko nije rekao. Njegova snaga i vedrina u trenucima bolesti mnogima su služile kao inspiracija.
Uprkos narušenom zdravlju i godinama, Feđa se nije povukao iz glume. Scena mu je bila utočište, mjesto gdje se osjećao živim i korisnim. Nastavio je da radi, da donosi emociju i život likovima koje je igrao, i time je dokazivao koliko umjetnost može biti i lijek i bijeg.
Njegove riječi, izražene tihim i smirenim tonom, uvijek su nosile dubinu bola koji nije prestajao. Govorio je da vjeruje kako njegov sin nikada nije u potpunosti prebolio razvod, i često ga je opisivao kao osobu velikih unutrašnjih lomova i izražene senzibilnosti. Ove misli samo su dodatno potvrđivale koliko je gubitak sina za njega bio rana koja nikada nije zarasla.
Feđa Stojanović preminuo je 2021. godine u 73. godini života, ostavivši za sobom bogatu umjetničku ostavštinu, ali i priču ispunjenu tugom, ljubavlju, i tišinom koja govori više od riječi. Njegov život podsjeća da ni slava, ni priznanja ne mogu spriječiti bolne gubitke koje nam život donosi. Iza osmijeha često stoje neizgovorene tuge, a iza aplauza – suze koje publika nikada ne vidi.
Na kraju, priča o Feđi nije samo priča o glumcu, već i o ocu koji je ostao bez sina, o čovjeku koji je volio svoj poziv, ali nije mogao izbjeći ono što mnogi od nas kroz život nose – gubitak koji nas mijenja iz temelja, i podsjeća koliko je svaki trenutak dragocjen.