U ponedeljak je u rodnom Sarajevu sahranjen pjevač Halid Bešlić a na dženazi je bio prisutan ogroman broj ljudi. Njegov sin Dino je sljedeće jutro došao da obiđe mezar svog oca.
Razgovaramo o emocionalnom iskustvu koje je uslijedilo nakon sprovoda legendarnog pjevača Halida Bešlića. Groblje je postalo mjesto snimanja filma, gdje su se tuga i suosjećanje susreli u hrpi vijenaca i poruka koje su njegovi štovatelji ostavili u čast njemu. Sprovodu Halida Bešlića 13. listopada 2025. prisustvovala je velika masa ljudi koji su željeli izraziti svoje posljednje misli. Nakon sprovoda, njegov sin Dino Bešlić posjetio je grob svog oca.
- Tamo ga je dočekao prekrasan, ali tragičan prizor: mnogi su ljudi ostavili cvijeće, vijence i emotivne poruke, odajući počast ovom velikom glazbeniku naroda. Ovaj trenutak predstavlja duboku vezu između Halida Bešlića i njegovih štovatelja i štovatelja, a ovi ljudi željeli su pokazati određeni stupanj poštovanja prema njegovom životu i trudu. Nakon sprovoda, Halidov menadžer, Nedim Srnja, također je izrazio zahvalnost gradu Sarajevu na divnom ispraćaju na društvenim mrežama.
Na svojoj osobnoj Facebook stranici, Srnja je napisao: „Sarajevo je to postiglo na svečan i spektakularan način. U svom govoru, Milošević je napisao: ‘Sarajevo, moj grade, moj narode, hvala vam na pomoći, strpljenju i opremi, kao i ljudima koji su sudjelovali u planiranju i izvedbi sprovoda.’ Sprovodu je svjedočilo između 50.000 i 100.000 ljudi, a brojni umjetnici, pjevači i zastupnici sudjelovali su u njegovoj posljednjoj proslavi. Sljedećih dana, grob Halida Bešlića postao je počast sjećanju i žaljenju za velikim umjetnikom. Jedan od prvih koji je posjetio pjevačev grob bio je glumac Emir Hadžihafizbegović, koji je ponovno pozdravio svog dugogodišnjeg prijatelja.
Ovaj trenutak ne samo da potvrđuje ljudsku izvrsnost Halida Bešlića, već i duboku emocionalnu vezu koju je imao s brojnim pojedincima iz kulturnog i umjetničkog svijeta. Ovim činom, Hadžihafizbegović je pokazao koliko su Bešlića cijenili i poštovali svi koji su poznavali kemiju. Dirljiv odlomak na groblju prenosi zahvalnost koliko Halid Bešlić bio je cijenjen u svom rodnom gradu Sarajevu, ali i šire. Na groblju ga je šokirala prisutnost velikog broja vijenaca i cvijeća, kao i duboka tuga koja je nadvladala ostale prisutne.
Ovaj trenutak nije samo prikaz značajne tuge, već i simbol trajnog utjecaja koji je Bešlić imao na glazbu i društvo općenito. Sam grad, koji je bio domaćin spektakularnog finala, još je jednom pokazao koliko cijene njegova postignuća, uključujući i Bešlićevu ulogu. Sarajevo je pokazalo najveću odanost gradu, a scena na groblju vjerno prikazuje fizičku blizinu.
Bonus tekst:
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i jedan je od najomiljenijih deserta diljem svijeta. Međutim, njezin razvojni put nije bio baš ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je prije tisuća godina u središte drevnih srednjoameričkih kultura, gdje je funkcionirala drugačije nego što danas poznajemo. Prvi koji su značajno koristili kakao bili su Maje, a zatim Azteci, koji su od njegovih zrna stvorili piće pod nazivom “xocolatl”. Ovo piće je stvoreno… kombiniranjem vode, začina i ljute paprike.
Nedostajala mu je slatkoća šećera, već je bio namijenjen kao piće gorkog okusa. Ovo piće nije bilo samo uobičajeno uživanje, već slavlje u posudi. Smatralo se da pojačava moć, snagu, pa čak i božanske atribute. Monarsi poput Moctezume pili su ga svakodnevno, vjerovali su da im je koristan za održavanje snage i fokusa. Međutim, kakao nije bio cijenjen samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaa koristile su se kao oblik valute. Povijesni dokumenti pokazuju da je 10 zrna bilo dovoljno za kupnju piletine, dok je za komad vrhunske tkanine bilo potrebno stotinu.
U toj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i sredstvo plaćanja, simbol ponosa i duhovne vrijednosti. Kada su španjolski kolonisti stigli u Novi svijet u 16. stoljeću, nisu primijetili dotično izvanredno piće. Hernán Cortés i njegova posada prepoznali su značaj dokumenta, pa su odlučili pokazati ga europskom dvoru. Međutim, gorak okus nije bio ugodan Španjolcima. Počeli su ga mijenjati – oni… iskopao je ljute sastojke i dodao šećer i cimet, stvarajući blaže i ugodnije piće koje je brzo postalo miljenik aristokracije.