Nakon tri tjedna pošto je doputovala u maleni planinski gradić Jack Pine, Chloe Evans sreće se s Benom Longtreejem, lokalnim čudakom i izopćenikom kojeg mnogi shvaćaju opasnim, a njezin sin ga treba da izliječi njegovog psića, budući da je on povrh svega poznat po svom izlječivom dodiru. Bez obzira na obostrane strahove, Cloe i Ben se ipak zbližavaju…
Odlomak:
U dva je tjedna otkad se Chloe Evans preselila u planinsko utočište zajednice Jack Pinea u Oregonu prestala brojati koliko se već puta provezla ispred trgovine stočnom hranom kako bi njezin sin Jeremy, gledao strašilo od sijena i staroga farmera koji muze svoju kravu. Poput svih zgrada u poslovnome centru, izgled je štale bio starinski i šarmantan. Zaklonjen sjedne strane visokim borovima, dućan je imao istrošeno odjeljenje upotpunjeno šumski zelenim ukrasom.
Jeremy se cerekao dok je Chloe parkirala hondu na parkiralište. Njegove su smeđe oči zaplesale od uzbuđenja. – Hoćemo li stvarno ući unutra, mama?
– Da, definitivno hoćemo. – Chloe je uzaludno odgurnula svoje crvenkasto-kestenjaste kovrče koje su joj pobjegle iz francuske punđe. – Sue kaže da ovaj dućan ima najbolji izbor hrane za štence. – Pogledala je sina jednom podignutom obrvom. – Nadam se da još uvijek imaš naš popis.
Jeremy je mahnuo zgužvanim listom papira. – Požuri se, mama. – Brzo je otvorio svoja vrata. -Rowdy je sam kod kuće. Nakon što je već bio napušten, mogao bi pomisliti daje opet ostao sam.
– Vau! – Osjećajući olakšanje jer vidi svojega sina da se ponaša poput normalnoga maloga djeteta za promjenu, Chloe se nagnula prema njemu kako bi mu otkopčala sigurnosni pojas. -Nikamo ne možeš ići dok si zavezan. I ne smiješ prelaziti preko parkirališta, a da me ne držiš za ruku.
– Joj, mama. -Joj, Jeremy.
– Nisam više beba. Ne će me udariti auto.
Chloe je zgrabila svoju torbicu dok je izlazila iz auta. -Od jučer sam službeno postala starica, sjećaš se? Možda si ti meni potreban da me držiš za ruku.
– Nisi toliko stara.
Chloe se osjećala staro. Nikada nije očekivala da će se razvesti i u tridesetima počinjati iz početka. Primajući Jeremyja za ruku, počela je živahno poskakivati. To je poglavlje njezina života bilo završeno, podsjećala je sama sebe. Ona i njezin sin su počinjali iz početka. O tome je trebala razmišljati, o ovome preslatkom malom gradiću i prekrasnoj budućnosti koju im je nudio.
U Jack Pineu se moglo jako dobro zaraditi s obzirom na mnoštvo imućnih turista koji su se motali ovim područjem, a ako se ispune riječi Chloeina oca, i ona će jednoga dana uzeti dio kolača. Chloeini roditelji su se za tri godine namjeravali preseliti iz Washingtona i pridružiti joj se, koristeći novac od prodaje kuće kako bi pokrenuli vlastiti posao. Tvrdio je da mu je potrebno nešto što će ga držati u pokretu nakon što ode u mirovinu, ali Chloe ipak nisu mogli prevariti. Kad se posao jednom pokrene, nakon nekoga vremena će ju obavijestiti da jednostavno više ne može raditi i zamolit će ju da ga spasi od financijske propasti tako što će preuzeti posao na sebe.
Moj tata. Sama je pomisao na njega izmamila Chloe osmijeh na lice. Puno je puta Mike Pritchard sve ono što ju je držalo razumnom, što ju je spiječavalo da ne poludi za teških vremena s Rogerom, on je bio živi podsjetnik da na ovome svijetu ipak ima dobrih muškaraca. Ovo posljednje godine, Chloe je to bilo jako teško zapamtiti.
Duboko udišući planinski povjetarac, Chloe se usredotočila na mušičav osjećaj Jack Pinea. Na kraju parkirališta stajale su crvene sanjke s konjskog zapregom, a ispred njih je stajao znak na kojem je pisalo: VOŽNJA SANJKAMA 15S. Chloe sije skoro mogla predočiti mali grad prekriven snijegom, sa svim onim rustikalnim zgradama.
Preko ceste se nalazio Christmas Village, dražesna mala građevina od balvana koja je imala klimav krov, ružičasti trijem koji je izgledao poput licitarskih kolača te dva jednaka prozora prepuna bljeskajućih lampica i blagdanskih dekoracija. S obzirom daje Božić njezin omiljeni blagdan, Chloe nije mogla dočekati da se barem sat vremena vrzma tamo.
