“SADA NEMAM ALI DAĆU VAM 2 KM ČIM BUDEM MOGAO”: Potresna priča o dedi koja je rastužila, rasplakala i razbesnela cijeli Balkan

Podeli objavu

U današnjem članku donosim vam priču koja osvetljava tešku situaciju siromaštva u našoj zemlji, ali i pokazuje da dobrota i plemenitost još uvek nisu nestali. Ova priča nije samo jedna od bezbroj priča o nemaštini, već je i podsetnik na to koliko su ljudski gestovi važni, naročito u trenucima kada život nije milostiv.

  • Jedan starac, čovek star preko osamdeset godina, došao je u prodavnicu sa nekoliko osnovnih namirnica: dva paradajza, tikvica, kilogram brašna, kilogram šećera i još ponekom sitnicom. Njegova kupovina nije bila ništa luksuzno niti posebno, već samo ono što je bilo neophodno za život. Kada je došao na kasu, izvadio je svoj novčanik koji je bio skoro prazan — imao je samo nekoliko metalnih novčića.

Kasirka je prebrojala njegov novac i izračunala da nema dovoljno da plati račun od skoro dve konvertibilne marke. Pitala je starca da li želi da nešto ostavi i vrati se po ostatak novca, ili da odbaci nešto sa liste. Starac je, sa tugom u očima, rekao da ne može ništa da ostavi jer on i njegova supruga nemaju više novca kod kuće, te je zamolio da skine nešto sa računa. Nesigurno je odgurnuo dva paradajza i tikvicu sa trake i pitao šta još može da izostavi iz svoje već siromašne kupovine.

U tom trenutku ja sam odlučio da reagujem i pružim pomoć. Dao sam kasirki deset konvertibilnih maraka i zamolio je da starcu vrati njegove namirnice. Starac je nastavio da pretražuje džepove, u nadi da će pronaći još neki novčić, ali nije našao ništa. Sa pogledom koji je bio istovremeno zbunjen i zahvalan, rekao mi je: „Nemam stvarno ništa više u džepu, uzmite nešto od onoga što sam hteo da kupim.“

Kasirka mu je objasnila da sam ja dodao novac koji mu je nedostajao. Starac me je pogledao i sa nevericom u glasu pitao šta treba sada da uradi. Rekao sam mu samo da uzme svoje stvari i ide kući, jer je sve u redu.On je sa nevericom rekao da mu se nikada nije desilo da mu neko toliko pomogne i nije znao kako da reaguje. Gledao je zbunjeno u kasirku, a ona je saosećajno rekla da još uvek ima dobrih ljudi. Čak je i ona oborila pogled, verovatno jer i sama zna koliko je teško živeti sa malim primanjima.

  • Starac je ponudio da mi ostavi svoj broj telefona i adresu kako bi mi jednog dana mogao vratiti novac od tih dva konvertibilna marke. Pokušao sam da mu kažem da to nije potrebno jer je to što sam učinio samo mali znak pažnje, i da je on već sve to zaradio svojim radom i trudom mnogo godina ranije.Međutim, on je bio duboko dirnut i suzama u očima rekao da mu se nikada nije desilo da mu neko toliko pomogne. Počeo je da se trese i tiho je plakao, kao da sam mu poklonio nešto vredno kao zlato, a ne samo novac.

Kasirka je spakovala ostatak njegovih stvari u kese, a i njoj je bilo teško. Verovatno radi za vrlo skromnu platu i jasno joj je šta znači nemati dovoljno novca za osnovne životne potrebe.Starac je još jednom molio da dođem na kafu kako bi mu se odužio, ali ja sam mu rekao da nema potrebe za tim — da samo treba da se smiri, ode kući, spremi ručak i odmori se.Na kraju, pružio mi je ruku i upitao me kako se zovem. Rekao sam mu da se zovem Enes, a on mi je rekao svoje ime: Jusuf. Uz osmeh i zahvalnost u glasu rekao je da će me pamtiti dok je živ.

Ova jednostavna i potresna priča pokazuje kako su u današnjem svetu i dalje mogući iskreni ljudski kontakti, saosećanje i pomoć. Dobrota može promeniti nečiji dan, pa čak i život, a često je sve što je potrebno malo pažnje i razumevanja.Ona nas podseća da iza svakog starca sa skromnim korpom hrane stoji cela jedna životna priča, puna izazova i borbi, ali i da ni u teškim vremenima nada i ljudskost ne smeju biti zaboravljeni. To su vrednosti koje nas čine ljudima, koje ne poznaju granice ni bogatstvo ni siromaštvo.

Zahvaljujući tom malom gestu, Jusuf je na trenutak osetio sigurnost i toplinu koju pruža tuđa dobrota, a ja sam naučio koliko je važno ostati human, čak i kada svet deluje surovo. Ovakve priče nas podsećaju da svako od nas može biti izvor svetla u nečijem životu, samo ako to želi.Upravo ta iskrena ljudska solidarnost daje nam snagu da verujemo u bolje sutra, bez obzira na teškoće koje nas okružuju.

Slične objave

Da li je ovo nešto najgroznije što je ikada pronađeno u hrani? Pogledajte šta su Šapčani pronašli u hlebu

Danas vam pišemo o slučaju koji se desio u Šapcu kada je porodica u kupljenom hljebu pronašla flaster što je kod njih izazvalo gađenje i šok a svoje otkriće su podijelili i na društvenim mrežama. Danas, s povećanim naglaskom na higijenu i kvalitetu hrane, javni događaj u lokalnoj trgovini mješovitom robom koji su potrošači dokumentirali […]

Krivio sam je 15 godina – istina iz njenog pisma me je oborila s nogu!

Ponekad se desi da ljudi koji su čitav život bliski kao što su to na primjer brat i sestra zbog nekih stvari i situacija prestanu da kontaktiraju i izgube svaku vezu a onda se slučajno otkrije prava istina. Upravo sam se spremala zatvoriti malu knjižaru u Portlandu kad je zazvonio telefonski poziv. Nepoznati broj telefona. […]

Dva mjeseca nakon što sam sahranila sina, njegova udovica je dovela drugog muškarca kući — ali nije znala šta je čeka

Izgubiti dijete je najveća bol na svijetu i to može potvrditi svaki roditelj koji je prošao kroz takvu tragičnu situaciju. Jedna neutješna majka je od svoje snahe nakon gubika sina doživjela šokantnu stvar. Miris jasmina i svježe zemlje često je prekrivao moj travnjak. Tijekom dugih, mirnih i kontemplativnih dana, taj je miris bio jedan od […]

“Pokušat ću da u najkraćim crtama 0pišem moj život, za mnoge tužan”

Život piše nepredvidive, često bolne stranice, iako bismo svi radije čitali one ljepše. Moja priča, ma kako teška bila, postala je dio mene. Nosim je kao neku čudnu kombinaciju ponosa, tuge i zahvalnosti, jer me oblikovala i odvela putem koji nikada nisam mogla zamisliti. U brak sam ušla sa vjerom da ću u njemu pronaći […]

Tajna koja je promenila cijelo selo…

U mnogim selima, noći su tihe, a vetar lagano prolazi kroz ulice, dodirujući stare kuće i dvorišta. Ipak, iza jednog dvorišta na ivici naselja, svake večeri se događala neobična scena. Starija žena, sa šezdeset godina života i iskustva, svakog dana je uzimala lopatu i kopa zemlju, stvarajući niz neravnih rupa u travnjaku. Tajne koje su […]

Kad nas 0ni koje spašavamo spašavaju nas

Jednog običnog dana zakoračila sam kući ranije nego inače. Nisam ni slutila da će to popodne zauvijek promijeniti moj pogled na prijateljstvo, zahvalnost i tihu snagu dobrote. Jer ponekad mislimo da mi spašavamo druge… a onda shvatimo da su oni, cijelo vrijeme, spašavali nas. Kako je sve počeloMoja najbolja prijateljica prolazila je kroz težak razvod. […]
- Advertisement -