U današnjem članku ispričana je priča koja počinje jednim sasvim običnim avgustovskim danom, ali se pretvara u noćnu moru koja traje godinama. Šesnaestogodišnja Senada iz Sarajeva krenula je put Amerike s jednostavnom namjerom nekoliko nedelja provesti kod tetke u Čikagu, upoznati novu sredinu i vratiti se kući s lijepim uspomenama.
- Međutim, taj put, koji je trebao biti kratko i uzbudljivo iskustvo, prerastao je u jednu od najpotresnijih priča o nestanku mladih u regionu. Njena porodica i danas traga za odgovorima, dok pitanje o njenoj sudbini ostaje otvoreno.
Na početku ništa nije ukazivalo na tragediju. Imala je važeći pasoš, avionsku kartu i adresu tetke kod koje je trebalo da boravi. Sve se činilo uobičajeno. Po dolasku u Čikago, Senada se javila porodici, ali ubrzo nakon toga komunikacija potpuno prestaje. Kada su zabrinuti članovi porodice kontaktirali tetku, uslijedio je šok – ona tvrdi da Senada nikada nije stigla do njenog doma. Od tog trenutka sve se pretvara u beskrajnu potragu bez jasnih tragova. Policija u Sarajevu i Americi, kao i Interpol, uključeni su u istragu, ali bez uspjeha. Kamere na aerodromu, imigracioni zapisi i evidencije nisu dali nikakve odgovore. Kao da je djevojka nestala u praznini.
Porodica, posebno majka Dženana, godinama prolazi kroz agoniju. Bezbroj puta obraćala se vlastima, tražila pomoć ambasada, angažovala privatne detektive, pa čak i vračare, ali svaki pokušaj završavao je u ćorsokaku. Nekoliko puta putovala je u Ameriku, ali birokratija i nedostatak saradnje činili su da svaki trag zamre. „Nema je na mrežama, nema je u zvaničnim evidencijama, niko je nije prijavio. Kao da je izbrisana s lica zemlje“, govorila je očajna majka u medijima. Sve to vrijeme nada i bol živjeli su zajedno, jer nijedna potvrda o njenoj sudbini nije došla.
Šest godina nakon nestanka, dogodi se nešto neočekivano – pojavio se anonimni mejl. U njemu je bila fotografija djevojke u noćnom klubu. Obučena izazovno, našminkana i pod svjetlima reflektora, plesala je oko šipke. Na prvi pogled, to je mogla biti bilo koja mlada žena, ali pogled očiju bio je prepoznatljiv. „To je moja kćerka. Možda drugačija, ali te oči su iste“, kazala je Dženana. Na poleđini fotografije bila je rukom ispisana poruka: „Znam da me tražiš. Nisam u mogućnosti da pričam.“ Taj trag zapalio je iskru nade i ponovo otvorio istragu.
- Američke federalne službe, zajedno s organizacijama koje se bore protiv trgovine ljudima, uključile su se u slučaj. Postojala je osnovana sumnja da je Senada postala žrtva otmice ili prevare već na aerodromu. Sumnje su vodile ka mrežama koje djeluju u oblastima poznatim po seksualnoj eksploataciji – od Nevade i Kalifornije pa sve do Meksika. Međutim, kao i ranije, konkretni dokazi nedostajali su. Sve se svelo na nagađanja i teorije, dok se majčina nada ljuljala između očaja i vjere da je kćerka ipak živa.
- U javnosti su se pojavile različite teorije – da je dio lanca prostitucije, da je pod kontrolom kriminalne grupe ili da je sama odlučila da prekine sve kontakte s porodicom. Majka je te tvrdnje oštro odbacivala. „Moje dijete nikada ne bi otišlo bez riječi. Ako je sama, neka to potvrdi. Ako nije, neka se pronađu odgovorni.“ Njene riječi bile su odraz bola, ali i upornosti da se ne odustane. Jer, iako je prošlo mnogo godina, vjerovala je da negdje postoji mogućnost da čuje Senadin glas.
Do današnjeg dana, Senada se nije zvanično oglasila. Fotografija, iako jasna, nikada nije precizno locirana niti je dokazano kada i gdje je nastala. Ipak, za majku Dženanu ona predstavlja znak da je njeno dijete živo. Njena poruka ostaje ista: „Senada, ako ovo ikada vidiš – ne moraš ništa objašnjavati. Samo mi javi da si dobro. To je sve.“ U njenom domu, Senadina soba ostala je netaknuta. Namještaj, uspomene i lične stvari stoje na istim mjestima, kao da čekaju trenutak kada će se vrata iznenada otvoriti, a Senada se vratiti. Taj prostor postao je simbol nade i vjere u povratak.
Ova priča, osim što je lična tragedija jedne porodice, ukazuje na širi problem nestalih osoba i opasnosti od trgovine ljudima, posebno mladih. Ona pokazuje kako jedan običan odlazak u inostranstvo može prerasti u tragediju, ali i kako ljubav i nada porodice mogu održati vjeru živom i nakon mnogo godina. Iako odgovori još nisu pronađeni, priča o Senadi podsjeća da svaka nestala osoba ima svoju istoriju, porodicu i nekoga ko je čeka.