Proljetni snijeg

Uronjena u mirisnu paru, kose skupljene pod kapom za kupanje, Caroline Cliburn izležavala se u kadi i slušala radio. Kupaonica je bila prostrana, kao uostalom i sve druge prostorije u toj velikoj kuci. Nekoc je služila kao soba za odijevanje, no Diana je poodavno zakljucila da takve prostorije više nikome ne trebaju pa ju  je ispraznila, pozvala vodoinstalatere i stolare te je opremila ružicastim porculanskim plocicama, pod prekrila debelim bijelim sagom, a prozore zastrla dugackim, pastelnim zavjesama. Bio je tu i niski, stakleni stolic sa solima za kupanje, casopisima i ružicastim sapunima s mirisom ruže. Veliki francuski rucnici i podna prostirka na kojoj sada pocivaju arolinin kucni ogrtac, papuce, radioaparat i knjiga koju je pocela citati, a potom odložila, takoder su bili posuti uzorkom ruža.
S radija su dopirali zvuci valcera. Jedan-dva-tri, jedan–dva-tri – uzdisale su violine, docaravajuci sliku svecanih primanja, gospode u bijelim rukavicama i vremešnih dama koje bi, utonule u pozlacene stolce, povremeno zakimale glavama u ritmu zamamne melodije.
Odjenut cu novi kostim s hlacama, pomislila je, a zatim se sjetila da joj je s jakne otpalo, a potom se vjerojatno i izgubilo, jedano  pozlaceno puce. Mogla bi ga, dakako, potražiti, udjenuti konac u iglu i prišiti. To joj ne bi oduzelp ni pet minuta, no ipak, bit ce mnogo jednostavnije ako umjesto odijela odabere tirkizni kaftan ili pakpoludugu crnu baršunastu haljinu u kojoj je po Hughovim rijecima izgledala kao Alisa u zemlji cuda