Rođen sam kao musliman, ali zbog 1 monaha postajem Bogdan: Otac mi posekao ruku kad me video sa Biblijom, žena i ćerka me napustile, a u Srbiji imam nov život

Podeli objavu

Sarsenov Baha iz Kazahstana nikada nije mogao da zamisli da će mu jedan običan susret promeniti čitav život. Rođen je u tradicionalnoj muslimanskoj porodici u kojoj je islam bio stub postojanja i identiteta. Vaspitavan je u duhu vere svojih predaka i očekivalo se da i sam ostane veran toj tradiciji. Međutim, život je za njega imao sasvim drugačiji put.

Sve je počelo 2006. godine kada se, vraćajući se s posla, sreo sa pravoslavnim monahom. Taj susret bio je presudan. Monah mu je pričao o Božjoj ljubavi i o istini Evanđelja, rečima koje je Baha tada prvi put čuo. Njegova radoznalost bila je probuđena, a osećaj da se pred njim otvara nešto novo i nepoznato bio je snažan. Kada je monah odlučio da mu pokloni Bibliju, Baha je osetio neobjašnjivu povezanost sa knjigom koju nikada ranije nije držao u rukama. Počeo je da čita Novi zavet, reči su ga privlačile i davale mu osećaj smisla koji dotad nije poznavao.

  • Kako su prolazili dani, njegova odluka sazrevala je. Odlučio je da postane pravoslavac. Međutim, ta odluka donela mu je najveće iskušenje života. Njegova porodica, duboko ukorenjena u islamu, nije mogla da prihvati njegov izbor. Otac ga se javno odrekao, pred rodbinom i imamom iz džamije, a taj trenutak bio je bolan i ponižavajući. Čak je došlo i do fizičkog sukoba – kada je Baha ocu rekao da menja veru, ovaj ga je u besu posekao nožem po ruci, dok je u drugoj ruci držao Bibliju.

Nije samo porodica okrenula leđa. Supruga ga je napustila, odnela dete i dobila starateljstvo nad ćerkom. Rođaci su ga proglasili sektašem, a zajednica ga je odbacila. Uprkos svemu, Baha je ostao pri svojoj odluci, verujući da je pronašao istinu koju nije mogao da zanemari.

Njegova nova vera ubrzo ga je dovela i do problema sa zakonom. Kao vojnik u Kazahstanu, nije smeo da se javno bavi religijom. Ipak, Baha je delio Evanđelje ljudima, govorio im o Bogu i želeo da im prenese ono što je sam pronašao. Zbog toga je uhapšen i proveo 30 dana iza rešetaka. Kaže da nije mogao da ćuti, jer je istinu želeo da podele s drugima – posećivao je čak i onkološki centar za decu kako bi im govorio o nadi i veri.

Njegovu sudbinu promenio je isti monah koji mu je poklonio Bibliju. Nakon što ga je izvukao iz zatvora, kupio mu je kartu i rekao: „Idi u Jugoslaviju, tamo ćeš moći slobodno da živiš.“ Tako je 2015. godine stigao u Srbiju, zemlju o kojoj je malo znao, osim da je deo nekadašnje Jugoslavije i da su ljudi iz tih krajeva dolazili u Kazahstan da grade hotele. Sa sobom je imao samo 150 dolara i ogromnu veru da ga čeka novi početak.

  • Njegovi prvi koraci u Srbiji nisu bili laki. Boravio je u hostelu, potom potražio pomoć u UNHCR-u i Beogradskom centru za ljudska prava, a na kraju je nekoliko dana proveo i u kampu za azil u Krnjači. Ipak, nije odustajao. U decembru iste godine dobio je azil i osetio veliko olakšanje jer je napokon imao zaštitu i sigurnost.

Počeo je da gradi novi život. Najpre se bavio fizičkim poslovima i selidbama, a kasnije se zaposlio kao fizioterapeut u Novom Sadu, što je bilo njegovo zvanje još iz vremena vojske u Kazahstanu. Učio je srpski jezik, isprva teško, ali svakodnevna komunikacija s ljudima i čitanje Biblije pomogli su mu da napreduje. Posle devet godina čekanja postao je prvi čovek koji je u Srbiji dobio putnu ispravu za izbeglice.

Danas se Sarsenov Baha zove Bogdan i živi mirno u Srbiji. Rado ide u Hram Svetog Save, a posebno mu prija što ga Srbi pozivaju na svoje slave. Naučio je da voli srpsku hranu, pa sa osmehom priča kako obožava sarmu. Ljudi na njegovu odluku reaguju različito – neki je prihvataju s razumevanjem i poštovanjem, drugi ga gledaju s neodobravanjem. Ipak, kaže da se ne smatra herojem, već čovekom koji je pronašao ono što je tražio: istinu.

Njegova najveća želja danas jeste da se ponovo oženi, da osnuje porodicu u Srbiji i da i sam počne da slavi svoju krsnu slavu. Veruje da mu je život u Srbiji dar od Boga i da je, uprkos svim patnjama, pronašao mir i dom kakav nikada ranije nije imao.

Slične objave

Kada se sudbina zaustavi na trotoaru: Priča o milijarderu, beskućnici i blizancima koji su promijenili sve

Ljudi žive šarolike i nepredvidljive živote, te nije ni čudo što nekad i filmovi nastaju po istinitim pričama. Danas vam donosimo upravo jednu takvu nesvakidašnju priču.  Priče koje mijenjaju život ponekad proizlaze iz najneobičnijih situacija: zaustavljenog automobila, pogleda kroz prozor ili slučajnog susreta koji mijenja sudbinu drugih. To je bio trenutak koji je doživio Ethan […]

Iz senke do svetlosti: Marinina priča o izdaji, istini i novom početku

Pojedinci mogu da se susretnu s kojekakvim stvarima u svojim životima i to je često izvor priča koje se prepričavaju godinama i čak i vijekovima. Danas vam donosimo jednu jako inspirativnu priču. Obiteljske priče često su ispunjene složenim, neriješenim sukobima, ali nesretan događaj može samo otkriti napetost koja se nakupila tijekom godina. Središte ovog otkrića […]

Komšija mu je iz zavisti posekao ceo voćnjak tokom noći: Ujutru je na svom pragu zatekao gajbu punu voća i poruku koja ga je...

Komšija je na našem prostoru svetinja, a istovremeno se zna desiti da komšije upravo budu oni najgori dušmani jedan drugom koji žele da napakoste protivniku na razne načine. U malom zaseoku, među poljskim planinama i drevnim putem, živio je Dragan, čovjek poznat po tome što je imao najljepše plumerije u regiji. Njegov voćnjak, smješten na […]

Poslednji poziv

Dok sam čekala voz na stanici, prišao mi je muškarac srednjih godina, umoran, u odelu koje je izgledalo zgužvano i istrošeno. Tiho je rekao: „Izvinite… Mogu li da pozajmim vaš telefon? Moram da pozovem ženu. Moj je upravo prestao da radi.“ Zastala sam. Danas ljudi retko daju telefon strancima, pogotovo na prometnom mestu. Ali u […]

Priča o Ljubavi i Drugoj Šansi

Bilo je tiho veče, gotovo bezbojno. Ni po čemu nisam mogla naslutiti da će baš ta noć zauvek promeniti odnos između mene i mog muža. Ranije tog dana posvađali smo se — ne glasno, već onako kako najviše boli: tišina. Zidovi od reči koje nismo izgovorili. Onda je svako otišao na svoju stranu, povređen i […]

0vo danas obavezno ubacite u novčanik i imat ćete „Para kao slame!”

Preovlađujuća ideja nalaže da novčanik nikada ne smije biti lišen novca, jer je široko rasprostranjeno mišljenje da će ovo stanje praznine trajati beskonačno. Imperativ je uvijek osigurati da postoji barem jedan novčić unutar novčanika. Ako predstavljate novčanik kao poklon, ključno je razmotriti ovaj aspekt. Stoga, ako su vaše namjere iskrene, uključite barem jednu kovanicu u […]
- Advertisement -