Mellody je blistala od sreće. Bila je zadovoljna svojim uspjehom. Danas nije željela misliti na budućnost, kad će se priključiti mnoštvu zaposlenih mladih odvjetnika.
Znala je da je u odvjetničkoj kancelariji strica Jefrya uvijek čeka radno mjesto, ali još nije bila sigurna da li će to prihvatiti. Morala je, ipak,o svemu dobro razmisliti, a i željela se pošteno odmoriti. Upravo zbog toga stavljala je, na stranu, svaki dolar koji je mogla uštedjeti u posljednju godinu dana. Radila je u stričevoj kancelariji i dobivala plaću kao što bije dobivao i bilo koji drugi mladi pripravnik.
Kako se njezin otac, još za života, pobrinuo da osigura sredstva za njeno školovanje, nije imala mnogo izdataka. Već je uplatila odmor, prekrasno dvadesetodnevno ljetovanje na Samoa otočju. To je bilo ono što je oduvijek željela, predivne pješčane plaže, palme, more boje smaragda, neopisivi zalasci sunca, a ona dio toga, sama i opuštena, stopljena s prirodom. Nije mogla ne maštati o danima koji su bili pred njom. Več se snabdjela svim mogućim »krpicama« koje će ponijeti na put. Njena majka Saru bila je pomalo zabrinuta, što njena jedinica sama kreće na put.
