Ženi kojoj su rekli da joj je sin nestao,nikad nije prestala da ga traži.Potraga koja je trajala dugi niz godina završila se sretnim krajem.U nastavku članka donosimo vam detalje ove priče…
Vikendom su Li Đingzi i njen suprug sa zadovoljstvom vodili svog sina Mao Jina u zoološki vrt ili neki od brojnih parkova u njihovom rodnom Ksijanu, glavnom gradu kineske provincije Šanksi. Posebno joj je urezan u sjećanje trenutak kada je mališan, tada star oko godinu i po dana, ugledao crva na tlu, radoznalo ga pokazao prstom i uskliknuo: „Mama, crv!“ Držao ga je u ruci dok su napuštali zoološki vrt i pritisnuo ga uz majčino lice – prizor koji je zauvek zapečaćen u njenom srcu.
- Mao Jin je bio njihovo jedino dijete jer je tada u Kini bila na snazi politika jednog djeteta. Željela je da njen sin izraste u vrijednog i uspješnog čovjeka pa mu je nadjenula nadimak Đia Đia, što znači „veliki“. Bio je pametan, poslušan, vedar i šarmantan dječak koji je osvajao srca svih oko sebe. Svakog dana, nakon posla, igrala se s njim i nastojala da mu posveti što više pažnje.
Radila je u firmi za izvoz pšenice i tokom žetve je često morala putovati u sela. Tokom jedne od tih poslovnih posjeta primila je telegram od samo šest riječi: „Vanredno kod kuće, vratite se odmah.“ Bez objašnjenja, brzo se vratila u Ksijan i čula vijest koja će zauvijek obilježiti njen život.
Stanodavac ju je dočekao sa rečenicom: „Vaš sin je nestao.“ U tom trenutku mislila je da se samo izgubio i da će ga uskoro pronaći. Nije ni slutila da će od tada početi njena dugotrajna i iscrpljujuća potraga.
Bilo je to u oktobru 1988. godine, a Đia Đia je tada imao dvije godine i osam mjeseci. Njen suprug je ispričao kako ga je pokupio iz vrtića i u prolazu stao da mu uzme čašu vode u malom hotelu. Ostavio ga je samo na trenutak, ali kad se okrenuo – dječak je nestao.
Đingzi je danima distribuirala letke sa sinovljevom slikom, postavljala ih po autobuskim i željezničkim stanicama i objavljivala oglase u novinama. Srce joj je bilo slomljeno, a svaki pogled na dječju odjeću ili igračke koje je volio kidali su joj dušu.
Vremenom je postala svjesna problema trgovine djecom u Kini. Politika jednog djeteta, uvedena 1979. godine, u gradovima je dopuštala samo jedno dijete po porodici, dok su u ruralnim područjima porodice mogle imati drugo dijete samo ako je prvo bila djevojčica. Zbog patrijarhalnog društva i želje za sinovima, trgovina djecom je cvjetala.
Nakon četiri godine zajedničke boli i potrage, njen brak se raspao. Ipak, nije odustajala. Svakog vikenda putovala bi u druge provincije, tražeći tragove o svom sinu. Posjećivala je sela, pitala lokalne ljude, pratila dojave, ali svaki put bi je čekalo razočaranje.
Njena sestra je spakovala sve Đia Điove stvari u kutiju da bi je zaštitila od svakodnevne boli. Ipak, majčinska ljubav joj nije dozvoljavala da prestane tražiti. Sa drugim roditeljima nestale djece stvorila je mrežu podrške i zajedno su dijelili informacije i letke širom Kine.
- Godine su prolazile. Kada je prošlo 19 godina, pokrenula je web-stranicu “Bebo, vrati se kući”, koja je pomogla da se mnoge porodice ponovo spoje s djecom. Dok je drugima vraćala izgubljene sinove i kćeri, u srcu je gajila nadu da će jednog dana i njen Đia Đia pokucati na vrata.
U maju 2020. godine, na Dan majki, stigao je poziv iz Policijske uprave Ksijana: „Mao Jin je pronađen.“ Nakon 32 godine i više od 300 lažnih tragova, potraga je konačno završena.
Policija je pomoću DNK baze podataka identifikovala odraslog muškarca iz provincije Sečuan, koji je godinu dana nakon otmice prodat za 6.000 jena (oko 840 dolara). Usvojitelji su mu dali ime Gu Ningning, a on je odrastao nesvjestan svog porijekla.
Na dan susreta, Đingzi je stajala u sali Uprave za javnu bezbjednost Ksijana, srce joj je tuklo kao nikada prije. Kada je Mao Jin zakoračio unutra, viknuo: „Majko!“ i potrčao joj u zagrljaj. Plakali su zajedno, 32 godine tuge pretvorile su se u trenutke neizmjerne radosti.
Iako je vrijeme prošlo, majčinska ljubav nikada nije izblijedjela. Njen sin, sada odrasli čovjek, oženjen i sa sopstvenim biznisom, rekao je da je osjećao prazninu u sebi koju nije znao objasniti – sve dok nije pronašao majku koja ga nikada nije prestala tražiti.