Radovan se vratio u rodno selo i od starog ognjišta napravio raj: Pogled na dvorište oduzima dah, a svaki kutak krije svoju priču

Podeli objavu

U današnjem članku želim vam ispričati priču o Radovanu Tanasijeviću, nastavniku muzike iz Čačka, koji je odlučio da promeni svoj život i okrene leđa užurbanom gradskom ritmu.

Radovan je napravio hrabar korak i vratio se u svoje rodno selo, Gornju Gorevnicu, u potrazi za spokojem i unutrašnjim mirom. Ovaj prelepi preokret u njegovom životu donio je mnogo više od svega što je mogao očekivati u gradu. Svojim rukama, uz poštovanje tradicije, stvorio je oazu mira na imanju svojih predaka.

  • Radovan je odlučio da se vrati na svoje korene, okrenuvši se prirodi i jednostavnom životu. Iako je bio učitelj muzike u Čačku, gde je svakodnevno bio u centru gradske vreve, nije mogao da ignoriše svoju unutrašnju potrebu za smirenjem. Okrenuo se imanju koje je bilo zapušteno i prekriveno zaraslim livadama. Danas, to isto imanje odiše tišinom, uz cvrčanje ptica i neprekidno zvonjenje zvona iz daljine. Svoje je imanje obnovio tako da sve bude u duhu prošlih vremena, verujući da je upravo u tome lepota i istinska vrednost života.

Njegova filozofija života vrlo je jednostavna, ali duboko ukorenjena. Za njega, najveća vrednost koju čovek može da postigne je skladno življenje sa prirodom, porodičnim vrednostima i uspomenama. Prema Radovanu, “Nema ništa lepše nego živeti tamo gde si rođen”, i to ne samo zbog nostalgije, već zato što se osobi tada pruža mogućnost da izdrži vezu sa prošlim vremenima, s poštovanjem prema precima i tradiciji. Radovan smatra da je upravo ta veza sa mestom svog rođenja neprocenjiva jer, kako kaže, “ako bi bilo lepše na nekom drugom mestu, mi bi smo se tamo i rodili”. Za njega, život na imanju u Gornjoj Gorevnici znači i život u skladu sa prošlim generacijama i mudrostima koje su one ostavile.

Svi koji posete Radovanovo imanje mogu primetiti njegovu posvećenost očuvanju tradicije, ali i njegovu ljubav prema mudrostima srpskih književnika. Po svakom kutku imanja, možete pronaći ispisane citate, a posebno se izdvaja onaj od Petra Petrovića Njegoša. Radovan ističe da je za njega najvažnije da se život ne sastoji samo od dnevnih obaveza, već da budemo sposobni da prepoznamo i cenimo mudrost u svemu što nas okružuje. U njegovom domu, svaki detalj ima svoje značenje, a ljubav prema tradiciji i kulturi izuzetno je naglašena.

  • Radovan je, osim što se bavi obnovom svog imanja, duboko uveren u važnost dobrih uspomena. Za njega, uspomene nisu samo prošli trenuci, već temelji na kojima se gradi budućnost. Prema njegovim rečima, uspomene su dragocenost koju treba negovati, čuvati i prenositi s generacije na generaciju. Uspomene koje je stekao tokom svog rada sa đacima, na estradi, ali i kroz putovanja po svetu, danas su deo njegovog imanja. I što je još važnije, ove uspomene imaju duboko emocionalno značenje jer su utemeljene na njegovoj posvećenosti i ljubavi prema životu koji je vodio.

Za Radovana, život je mnogo više od fizičkog postojanja; to je put učenja, ljubavi, prijateljstva i poštovanja drugih. On naglašava da su životne vrednosti, kao što su porodični sklad, radost u prijateljstvima i čuvanje ličnog integriteta, osnovne komponente njegovog života. Na tom imanju, Radovan nije samo stvorio prostor za sebe, već je stvorio mesto za gostoprimstvo i deljenje dobrih trenutaka sa onima koji ga okružuju.

Za kraj, Radovan naglašava da je njegova odluka da se vrati u rodno selo jedna od najboljih koje je doneo u životu. On nije samo našao spokoj u svojoj Gornjoj Gorevnici, već je otkrio da, iako ne može da ima pogled sa Ajfelovog tornja, pogled na planine Ovčar i Kablar, koje se pružaju sa njegovog imanja, imaju nešto neprocenjivo i nezamenjivo. Ovaj jednostavan pogled, kažu, govori više o životu i prirodi nego bilo koja visoka građevina. I tako, Radovan je pronašao svoje mesto pod suncem, gde mu je priroda dala ono što mu grad nije mogao pružiti: mir, tišinu i unutrašnju ravnotežu.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -