Pune 4 godine bile su zarobljene u podrumu 3 metra ispod zemlje: Tu su se i porađale, a evo kako su uspele da pobegnu

Podeli objavu

Pune četiri godine, dvije mlade djevojke bile su zarobljene u mračnom podrumu tri metra ispod zemlje.Evo priče o njihovom neizmjernom otporu, borbi za preživljavanje i konačnom bijegu koji je potresao svijet.

Ovo je stravična priča o neizrecivom hororu koji su pretrpjele dvije mlade djevojke, Ekaterina i Elena, čiji je život obilježen patnjom i zločinom koji je šokirao svijet. Godinama su bile zarobljene u mračnom, jezivom podrumu u kojem su prošle kroz nezamislive torture, poniženja i patnje. Ova priča svjedoči o njihovoj nevjerojatnoj hrabrosti, istrajnosti i borbi za opstanak, dok su pokušavale pronaći tračak nade u najmračnijim trenucima svog života.

  • Sve je počelo kobne noći kada su se 14-godišnja Ekaterina i 17-godišnja Elena vraćale kući. Ni slutile nisu da će taj put završiti kao početak četverogodišnjeg pakla. Dok su hodale, pokraj njih se zaustavio automobil, a za volanom je bio Viktor Mokhov, tada 48-godišnji radnik lokalne tvornice automobila, kojeg će kasnije novinari nazivati „ludakom Škorpionom“. S njim je bila i njegova tobožnja djevojka, 25-godišnja Jelena Badukina, zbog čega su djevojke stekle lažni osjećaj sigurnosti. Povjerovale su da im ovaj par želi pomoći i dogovorile su se da će ih prevesti kući. No, sudbina im je tog trenutka bila zapečaćena.

Umjesto da ih vrati njihovim obiteljima, Mokhov ih je izveo na drugi put—onaj bez povratka. U automobilu im je dao votku i veliku količinu sedativa, zbog čega su ubrzo izgubile svijest. Kada su se probudile, našle su se u podrumu, zarobljene u skučenom prostoru, gdje nikome nije moglo doprijeti njihovo zapomaganje. Taj podrum, dugačak i širok oko tri metra, Mokhov je gradio pune tri godine, marljivo osmišljavajući svaki detalj svoje jezive tamnice. Iznad podruma se nalazila skrivena prostorija s ulazom kroz tajna vrata, tako da su im šanse za bijeg bile ravne nuli.

Od tog trenutka, Ekaterina i Elena započele su svoju višegodišnju agoniju. Mokhov ih je svakodnevno mučio—bičevao ih gumenim crijevom, silovao, uskraćivao im hranu i prekidao dovod struje kako bi ih izložio stravičnim uvjetima ruskih zima. Dovodio bi ih u posebnu sobu obloženu isječcima iz pornografskih časopisa, gdje ih je dodatno ponižavao. Svakog dana su se morale suočavati s njegovom okrutnošću, smradom i bolom koji im je nanosio.

No, unatoč svemu, djevojke nisu odustale. Pronašle su način da prežive u tom jezivom podrumu—organizirale su svoj život, održavale prostor čistim, molile se i nadale se da će ih jednog dana netko spasiti. Svakodnevno su smišljale planove za bijeg, čak su nosile papiriće s porukama u slučaju da se ukaže prilika da ih netko pronađe.

Kako su godine prolazile, Mokhov je počeo pokazivati znakove „popuštanja“. Dao im je crno-bijeli televizor, a kasnije i videorekorder. Iako su bile zarobljene, na tren su mogle osjetiti da život izvan podruma i dalje postoji. Posebno im je nadu ulila priča Sabine Darden, žene koja je uspjela pobjeći svom otmičaru u Belgiji. Taj trenutak im je dao snagu da izdrže i nastave vjerovati da će jednog dana biti spašene.

Godine 2004., nakon gotovo četiri godine zatočeništva, ukazala se prilika za bijeg. Mokhov ih je natjerao da izađu iz podruma i „vježbaju“ sat vremena svake večeri. U međuvremenu, u susjedstvu se doselio jedan student, a Mokhov je od djevojaka tražio da ga zavode. Taj trenutak su iskoristile da mu podmetnu videokazetu s njihovim podacima, kako bi policija mogla saznati za njih. Plan im je uspio.

Dana 26. travnja 2004., policija je konačno pokucala na vrata podruma i oslobodila ih. Nakon 1326 dana provedenih u mraku, ponovno su ugledale svjetlost dana. No, to nije bio kraj njihovih muka. Elena je jedva hodala, mirisala je na plijesan, a njena koža je poprimila zelenkastu nijansu zbog dugog boravka u neadekvatnim uvjetima. Uz to, bila je u osmom mjesecu trudnoće, a dijete koje je nosila bilo je mrtvorođeno.

  • Još strašnije je bilo saznanje da je ranije rodila dvoje djece, čiju sudbinu nije znala. Kada je bila trudna, osjećala je da su to strana tijela koja su joj nasilno usađena, bez ikakve emocionalne povezanosti. Međutim, nakon izlaska iz zarobljeništva, probudio se njen majčinski instinkt i zamolila je policiju da pronađe njenu djecu. Ipak, vlasti nisu otkrile njihovu lokaciju, ostavljajući je rastrganu između želje da ih pronađe i potrebe da ih zaboravi.

S druge strane, Mokhov je pokazao šokantnu bešćutnost. Na sudu je izjavio da je sve to radio kako bi „povećao natalitet Rusije“. Zbog svojih monstruoznih zločina osuđen je na 17 godina prisilnog rada i još dvije godine zatvora. Ipak, pravda nije bila dovoljno oštra—pušten je na slobodu 3. ožujka 2021., nakon čega je pod administrativnim nadzorom, s ograničenjem kretanja i zabranom izlaska noću.

Ova jeziva priča ostavlja dubok trag u ljudskoj svijesti, podsjećajući na neizmjernu okrutnost pojedinaca, ali i nevjerojatnu snagu duha žrtava koje su, unatoč svemu, preživjele i nastavile živjeti.

Slične objave

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]

Luksuz, laži i samospoznaja: Neočekivani susret

Luksuz je nešto što često odaje koliko ljudi koji obezbjede taj nivo bogatstva izgube na svojoj prizemljenosti i dodiru sa ostalima. Danas otkrivamo jednu zanimljivu priču. U luksuznom predvorju hotela Belmont Reforma, pod mnoštvom svjetlucavih lustera koji su se odbijali od mramornih podova, Tomás Briones je ravnodušno potpisao svoju kreditnu karticu recepcionarki. Sa 38 godina, […]

Dijamanti ne mogu kupiti moral: Neočekivana kazna za bezdušnu ženu

Često se moramo prisjetiti da bogatstvo i materijalne stvari ne čine život potpunim i da ljudi koji imaju najviše često zapravo imaju najmanje u sebi. U ovoj priči vam donosimo takvu priču. U planetu gdje se moć, bogatstvo i prestiž često smatraju vrijednostima koje definiraju ljude, ponekad zanemarujemo osnovnu ljudsku sklonost da budemo ljubazni i […]

Snaja me je nepoštovala, ali reakcija mog sina bila je pravi šok

Za sinovljevo venčanje izabrala sam elegantnu belu haljinu. Kada me je snaja ugledala, lice joj je pocrvenelo od besa. „Nije tvoj dan!“ viknula je. Moj sin je ostao nem. Ali kada je matičar upitao: „Da li uzimaš ovu ženu za svoju suprugu?“, moj sin je iznenada oklevao. Zatim je pogledao u svoju mladu, pa u […]

The post Snaja me je nepoštovala, ali reakcija mog sina bila je pravi šok appeared first on Zdravlje priroda.

- Advertisement -