Rosi Rietberg bilo je dvanaest godina kad joj je umro otac. Majku je izgubila već dvije godine ranije. Umrla je pri porodu sina, kojeg je nakon trinaestogodišnjeg braka poklonila svom mužu. Želio je tog sina uporno, pa je!o-vjerovao da je dosegao najveću sreću kad je ćuo da mu se rodio sin. Požurio je sav sretan do kreveta svoje žene koju je ljubio iznad svega, prekrivši joj ruke poljupcima. Ona ga je umorno pogledala i lagano se nasmiješila:
– Moj Alberte, sad si sretan, zar ne?
– Neizrecivo sretan – odgovorio joj je otac. Potom je otišao, jer su ga potjerali iz sobe nakon što je sina privinuo na srce, pošao je do svoje kćerke Rose i rekao joj da je dobila brata. Rosa se na dječji način obradovala bratu ne sluteći kako će skupo uskoro morati platiti tu sreću. I njezin otac nije slutio da će se njegovo veselje uskoro pretvoriti u gorku tugu. Te iste večeri njegova je žena umrla, a drugog jutra i sin. Kao da je slutio da bi ga otac zamrzio zbog toga što je svojim rođenjem izazvao smrt majke, ljubljene žene njegova oca. Možda je novorođenče i slutilo da bi na svijetu bilo tužno bez majčinske ljubavi. Ukratko, slijedilo je svoju majku u smrt. Rosa Rietberg nije mogla shvatiti sve te događaje, jer je bila premlada. Nije spoznala razmjere tog gubitka, ali je ipak bila dosta odrasla da osjeti duboku bol zbog te ogromne nesreće. Još ju je više potreslo što je njezin otac nakon majčine smrti silno propao. To desetogodišnje dijete, vrlo osjećajno i nježno, sazrelo je tih dana začuđujuće brzo. Nagonski je osjetila da svom ocu, slomljene duše, mora ukazati mnogo ljubavi, kako bi dalje mogao podnositi život. Nije doduše razumjela zašto je samog sebe tako strastveno optuživao zbog smrti ljubljene žene. Nije znala koliko je želio od sudbine iznuditi sina. Sudbina je ispunila njegovu želju, ali ga je kaznila, jer se nije zadovoljio srećom što ima ljubljenu ženu i kćer.
**
Prestrašena zbog toga i zbog brzog zatvaranja vrata, Rosa htjedne uhvatiti kvaku i otvoriti ih, ali sa zaprepaštenjem zapazi da na vratima nije bilo ni kvake, a ni brave. Umjesto brave tu je bio samo mali okrugli otvor. U njega se možda mogao staviti odvrtač i tako otvoriti vrata. Rosa je uzalud kucala na vrata i pokušala ih otvoriti. Vani se ništa nije micalo.
Smrtno blijeda Rosa je stajala nasred sobe pritisnuvši ruke na grudi. Obuzeo ju je užasan strah. Pred očima joj je još uvijek bilo nacereno lice gospode Petri. Što je to značilo? Zašto su je zaključali? I Marthu Preller također. I nju su zatvorili u sobu bez kvake i brave. Zarobljenice?