U današnjem članku govorićemo o iskustvu Marije, žene koja je iz Srbije otišla u Švedsku u potrazi za boljim životom, ali umesto obećanog raja, dočekala ju je stvarnost koja se daleko razlikovala od njenih očekivanja.

- Vođena željom za sigurnošću, stabilnim primanjima i uređenim društvom, odlučila je da svoj život nastavi u zemlji koju mnogi vide kao jednu od najpoželjnijih za život. Međutim, vrlo brzo su se njene iluzije srušile.
Marija je ubrzo shvatila da bez dva posla gotovo da nije moguće imati pristojan život u Švedskoj. Iako mnogi veruju da ta zemlja nudi visoke plate i odlične socijalne beneficije, u praksi, kako ona tvrdi, stvarnost izgleda znatno drugačije. Ističe da Šveđani imaju prednost nad strancima u mnogim segmentima, pa tako i kada je reč o minimalnoj zaradi. Ta cifra, kaže, nije univerzalna i značajno zavisi od porekla, poslodavca i ugovora koji imate.
Veliko razočaranje doživela je i u vezi sa socijalnim davanjima. Kada je bila bolesna i nije mogla da radi, suočila se sa izuzetno komplikovanom birokratijom. Navodi da čak i kada se uspe u prikupljanju potrebne dokumentacije i ostvarenju prava, socijalne službe čine sve da vam umanje iznos koji vam pripada. Po njenim rečima, to je sistem koji ne funkcioniše tako savršeno kao što se veruje izvan granica te zemlje.
Ali ono što ju je najviše iznenadilo jeste kulturna distanca i hladnoća u međuljudskim odnosima, naročito kada su u pitanju gosti. Došla je iz sredine gde je gostoprimstvo jedno od ključnih vrednosti, pa ju je izuzetno pogodilo ponašanje koje je doživela kao hladno i sebično. Kaže da je gotovo nezamislivo da vam neko u Švedskoj ponudi obrok ako se slučajno zateknete kod njih u vreme ručka. Domaćini će najpre završiti svoj obrok, bez ponude da sednete za sto, a tek potom vam posvetiti pažnju.
- Ovakvo ponašanje nije samo njeno individualno iskustvo, već ga potvrđuju i brojni korisnici društvene mreže Reddit, gde su se povela brojna svedočenja o ovakvom vidu nedostatka gostoprimstva. Kućne posete su retkost, a čak i kada se dese, gosti ne mogu da očekuju pun sto hrane kako je to uobičajeno na Balkanu. Štaviše, kada se organizuju proslave, svaki gost donosi svoju hranu i piće. Ta praksa, koja se nekima može učiniti praktičnom, za mnoge sa naših prostora izgleda krajnje neobično i hladno.

- Posebno ju je šokirala činjenica da kada deca dolaze u goste, ne dobijaju ništa da jedu. U Srbiji je gotovo nezamislivo da dete drugara vašeg deteta ostane gladno, dok je u Švedskoj to deo kulture. Šveđani to objašnjavaju kao izraz poštovanja prema porodičnoj rutini, odnosno da svaka porodica večera zajedno, te se ne mešaju u navike i ritam drugih. Ipak, mnogi koji su odrasli u zajednicama gde se hrana deli, teško mogu da prihvate ovakvu praksu.
Neki korisnici društvenih mreža pokušavaju da opravdaju ovakvo ponašanje time što je to jednostavno deo švedske kulture – nepristojno je hraniti nečije dete, jer se pretpostavlja da ga roditelji čekaju s obrokom kod kuće. Međutim, veliki broj ljudi, naročito onih koji su poreklom sa Balkana, teško razume i prihvata takav pogled na stvar.
Na internetu se povela prava debata o ovakvim švedskim običajima, a jedan tvit koji se viralno proširio, istakao je: “Više od 100 godina na Švedsku se gledalo kao na dobro mesto za život, a jedan skrinšot ih je uništio.” To je bila reakcija na objavljene prepiske koje potvrđuju ovu praksu – da se gosti ne poslužuju hranom.

U celini gledano, Marijina priča pokazuje da ono što spolja izgleda kao idealan sistem, iznutra može imati brojne nedostatke, kulturne razlike i izazove koje ne očekujemo. Iako Švedska ima mnoge prednosti – od uređenosti do socijalne sigurnosti – realnost za strance zna biti mnogo teža i kompleksnija nego što se to na prvi pogled čini. Za Mariju, to je bio bolan sudar sa drugačijom stvarnošću, ali i lekcija o tome koliko su kulturne razlike ponekad dublje nego što mislimo
