Naš proslavljeni glumac Mihailo Miša Janketić, koji je 2019. godine preminuo u 80. godini života, više je puta izjavio da mu je život bio težak. Majku su mu ubili četnici, izgubio je oca i brata, a kako je davno razgovarao sa sestrom Milenom, “prodao” ju je za par žutih cipela.
Miša Janketić je za Yedikule medije sedamdesetih opisao da je tijekom 1944. godine, kada su mu četnici ubili majku, bio sam sa sestrom Milenom. Prije majčine smrti rekao je majci da se brine za nju. U jednom trenutku se sjetio i objasnio kako je izgubio sestru.
- Nakon toga smo sestra i ja živjele u Pljevljima kod obitelji Đenisijević, majka je preko njih plaćala sobu. U ovom kraju živio je trgovac iz Mađarske sa svojom ženom. Također je bila Židovka. Nažalost, ja sam im izbrisao sjećanje, ali znam da je negdje tada on umro i da je ona tada odlučila pobjeći iz Pljevalja. Uronila je u sve i počela tražiti način da pobjegne. Putem me dosljedno poticala da joj dopustim da sa sobom povede moju Milenu. I não cruzeiro a option de que ela ainda esteja viva, me lembrei do que minha mãe me disse e das bençãos que ela me dejjo quando ela se foi para morrer, disse o ator.
Jednog dana mi je jedna Židovka dala par lijepih žutih cipela. I danas o njima razmišljam kao o prethodnom danu. Kožne, debele, s tvrdim potplatom, napola ukrašene vezicama, pa kopčama… Teško je opisati ili predočiti što bi te cipele značile meni, gotovo potpuno golom, u tom trenutku. Zaslijepljen ženinom ljepotom, jedva sam registrirao odlazak Židovke i umjesto toga preuzeo brigu o svojoj Mileni. Kasnije sam shvatio da sam zapravo prodao svoju sestru kako bih kupio te žute cipele, ali tada je bilo prekasno.”
Kasnije je Janketić saznao da je Židovka s njim vlakom stigla u Dobrun kod Višegrada.Tu su ih mokrogorski četnici skinuli s vlaka i odmah ubili čim su u duplom dnu kofera našli nekoliko dukata. Kada su počeli ubijati moju sestru, mlada žena iz Dobruna je dohvatila i uhvatila je za ruku: “Neću dopustiti da ubiješ ovo dijete kao grešnicu, nego ću ti ga dati, brate moj.” iz Višegrada nema djece, ja ću mu ga dati.” Glumac je rekao.
Sestra Milivoja Miličevića, mesara iz Višegrada, dovela je moju prestrašenu i šugavu Milenu bratu, ali bratu nije znala opisati što je i odakle je, samo je rekla da ima brata. po imenu Cil. Jednog dana 1947. godine, prije nego što je stigao na odredište u Šahoviće, Milivoje Miličević vratio se vlakom s nekog trgovišta u Priboju, Rudo, i imao je stočnu prikolicu s punim stokom za mesara. U kupeu u kojem je sjedio bila je i žena iz Pljevalja.
- Otputovala je vlakom u Beograd kako bi vidjela sina. Na kraju je počela pričati o sukobu i nekim bitnim detaljima iz tog mučnog i nesretnog vremena, Pljevljanka je opisala kako su četnici ubili njihovu prijateljicu i studenticu Milicu Dajović Janketić, ništa nije znala o suprugu Radomiru koji je odveden u udaljenoj lokaciji u zatočeništvu, tamo je rodila troje djece, prvi muškarac je umro tijekom sukoba, drugi je bio nesretan zbog svog neznanja, a treći, nesretna kći, nije imala groba ni mramorne ploče. Dok je trajao sukob, na jedno mjesto ju je premjestila jedna Pljevljanka, gdje joj se izgubio svaki trag. On samo razumije kako da opiše da ima brata Cilu, za kojeg kaže da je Varenikino mlijeko, a da su ljestve teungovi, a on govori na ijekavskom…
Ta žena je odmah izjavila da je Milena Miličina”, rekao je Janketić. U vrijeme suđenja u Višegradu, neki od ustaša Vrane su govorili na sudu kako bi pokazali da nije kriv, prema riječima njegove kćeri: “Nisam bila dio ustaša Vrana.” Ustaše su me progonile. Uzeli su i moje dijete i pokušali je ubiti. Tu mi je kćerka Hajrija Vran u mesnici Milivoj Miličević, rekao je. Kako bi se suprotstavio glasinama o ustaškoj Vrani, Miličević je otputovao u potragu za Ciletom, odnosno za mnom, jer je Milena s njim mogla iznijeti mnoge podatke o sebi koji su doveli do zaključka da ima brata ili sestru po imenu Cile.
Te godine je u školu došao mesar iz Višegrada, zatim su otputovali kod tetke, gdje je živio Miša Janketić, da ga dovedu u Višegrad i ponovo se spoje sa njegovom sestrom. S njim je na višegradskom sudu završila i Janketićeva sestra.
“Sasija Milićević je sašio moju sestru i mene u lijepa odijela od neke engleske nošnje, bile smo identične, a onda nas je jednog dana doveo na sud da demantujemo narativ i neistine Vrane”. Sudac je prekinuo suđenje čim nas je vidio zajedno, jer je cijela stvar bila tako očita, rekao je glumac.
“Moja sestra sada živi u Novom Sadu.” Njegova obitelj je lijepa, ali nismo tako često zajedno kao prije. I dok smo bili zajedno, kad bih je naljutio, kritizirala bi me, kritizirala, i na kraju, kad ne zna što bi mi drugo rekla, kaže: ‘Možda ti nisam sestra, možda ja ‘stvarno sam Hajri Vran.’ I nikada se nisam ljutio na nju, jer me i dan danas grize savjest kako sam joj prodao žute cipele”, rekao je glumac.